Igra vatre i stakla

Ivanka Pašalić voljela je staklo, a onda ga je sama odlučila i izrađivati. Staklopuhačicu Ivanku posjetila je ekipa Dobrog jutra.

Igra vatre i stakla zainteresirala je Ivanku toliko da je svoj život odlučila provesti uz staklo. U improviziranoj radionici u svojoj kuhinji ona provodi i do 5 sati dnevno. Staklo s kojim ja radim zagrijava se na 1250 °C da bi bilo tekuće i da bi se rastalilo i da bi se onda moglo nešto od njega oblikovati. Vještina puhanja stakla prenosi se s koljena na koljeno i obično imamo obitelji iz kojih iz generaciju u generaciju nastaju staklopuhači. Kod mene to nije bio slučaj. Nekakva potreba za izražavanjem kreativnosti i potreba za posebnom staklenom cijevi dovela me u staklopuhačku radionicu.

Staklopuhač je u stalnoj borbi s gravitacijom pa mora vješto okretati stakleni komad kako rastaljeno staklo ne bi curilo. Ivanka rastali prozirno i staklo u boji i dok su u tekućem stanju kombinira ih u raznim motivima. Zanimljivo je da staklo još nije spremno za upotrebu nakon što mi završimo svoj dio posla, svaki stakleni predmet mora još proći dio  u pećima, gdje se zagrijava, a ne rastaljuje, u jednom procesu koji traje satima. Ako to ne napravimo, staklo puca samo od sebe. Staklopuhačkih obrta ima sve manje. Svoju ljubav prema staklu Ivanka prenosi i na druge, njezina je oprema mobilna i rado održava radionice. To vam je kao sviranje instrumenta, morate uštimati lijevu i desnu ruku i dah. Koliko će biti dobri sve ovisi o vama i koliko vježbate, Da bi ste savladali kako se staklo ponaša u vatri, recimo da treba nekih 6 mjeseci do godinu dana.

Uz Ivanku puhati staklo može naučiti baš svatko i tako proizvesti minijaturnu vazu ili privjesak jer jednom kad probate, nećete moći stati.