Jedemo li uistinu meso kloniranih životinja?

Dolly, najslavnija od svih ovaca, klonirana 5. srpnja 1996. u Škotskoj, prvi je sisavac kloniran iz odrasle somatske stanice, a 20 godina poslije kloniranje u poljoprivredne svrhe prakticira se posvuda, ali ne i u Europi koja se tomu još opire. 

Kloniranje je složena tehnologija, a svrha je te vrlo skupe tehnike, koja stoji više od 10.000 eura po životinji, poboljšati stoku. Američke privatne tvrtke kloniraju životinje radi poboljšanja genetskih vrijednosti, primjerice krava koje daju mnogo mlijeka. Američka administracija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je 2008. komercijalizaciju proizvoda kloniranih životinja i njihova potomstva.
 
Javnost u Europskoj uniji snažno se protivi kloniranju i od 1997., EU propisuje da se zatraži odobrenje za svako stavljanje kloniranih proizvoda na tržište. Dosad nijedan takav zahtjev nije podnesen. Međutim, stručno izvješće za Europsku komisiju dopušta 'mogućnost' da se hrana potekla od potomaka kloniranih životinja nađe na tanjuru europskih potrošača. 

Europljani nedvojbeno i ne znajući jedu meso koje potječe od potomaka klonova u nedostatku cjelovitog etiketiranja od početka procesa proizvodnje, kaže Pauline Constant, glasnogovornica Europskog ureda udruženja potrošača koje poziva Europsku komisiju da učini više kako bi to kontrolirala.
 
Europski parlament zatražio je u rujnu da se u EU zabrani ne samo uzgoj kloniranih životinja, već i proizvoda poteklih od njihovih potomaka. Europski ured udruženja potrošača zagovara takvu mjeru te ističe da 'potrošači imaju pravo znati što stavljaju u tanjur'.