U 86. godini umro Anđelko Klobučar

Akademik Anđelko Klobučar, jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja današnjice, preminuo je u 86. godini, u nedjelju, 7. kolovoza, u Zagrebu.


Anđelko Klobučar rođen je u Zagrebu 1931. Studij na Historijsko-teorijskom odjelu Muzičke akademije završio je 1955. U kompoziciji je bio učenik Mila Cipre, a u orguljama Frana Lučića. U orguljama se usavršavao kod A. Nowakowskog u Salzburgu, a u kompoziciji kod A. Joliveta u Parizu.

Od 1956. radi kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu. Od 1968. je docent, a od 1983. do umirovljenja 2006. redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vodio je kolegije solfeggia, polifonije te glazbenih oblika i stilova. U Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku bio je voditelj seminara suvremene glazbe te ravnatelj programa.

Bio je dugogodišnji orguljaš Prvostolne crkve u Zagrebu. Kao majstor svog glazbala održao je velik broj koncerata u zemlji i inozemstvu. Snimio je nekoliko albuma orguljske glazbe, većinom iz vlastitog pera. Dugogodišnji je redoviti član Hrvatskog društva skladatelja, počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, a od 1992. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Iza Anđelka Klobučara ostaje jedan od najvećih opusa u hrvatskoj ozbiljnoj glazbi. Istaknuto mjesto zauzimaju skladbe za orgulje te sakralna djela: mise, oratoriji, kantate i zborovi. Posebno valja spomenuti Papinsku misu iz 1994. godine nastalu u povodu 900. obljetnice Zagrebačke biskupije i prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. Značajan je i njegov orkestralni i koncertantni opus, a iznimno plodan bio je i kao skladatelj za pojedinačne instrumente i svekolike komorne sastave.  

Od 1958. do 1963. glazbeni je suradnik Dubrava-filma u Zagrebu, kada kao plodan autor i spretan improvizator započinje rad na svom velikom i značajnom opusu filmske glazbe. Autor je glazbe za veliki broj dokumentarnih filmova. Posebno je važna njegova autorska suradnja na animiranom filmu, u zlatno doba Zagrebačke škole. Autor je glazbe i za dvadesetak igranih filmova, uključujući i antologijska ostvarenja ponajboljih hrvatskih redatelja kao što su Breza  A. Babaje, U gori raste zelen bor  A. Vrdoljaka ili Tajna Nikole Tesle  K. Papića.

Bio je dobitnik najvećih hrvatskih nagrada i priznanja:
Nagrada Milka Trnina (1970); Vjesnikova nagrada Josip Slavenski (1984.); Nagrada Vladimir Nazor (1990.); Nagrada Ivan Lukačić (1991., 1999.); Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1996.); Nagrada Grada Zagreba (1997.); Diskografska nagrada Porin za poseban do prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2002.); Nagrada Lovro pl. Matačić Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika za životno djelo (2010.). Odličje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).