Kako se nekada vršilo žito

Bez dreša  ili vršalice mašinanje je nekada bilo nemoguće. U ovoj rečenici mnogi mladi vjerojatno neće puno toga razumjeti. No riječ je o nekada najvažnijem seoskom poslu – vršenju žita. Kako se nekada radio taj opsežan posao vidjelo se i na Ploščićkom mašinanju, u Staroj Plošćici pokraj Bjelovara.

Mnoge vršalice ili kako je još zovu dreš, završile su u starom željezu, no jedna u Staroj Plošćici još može itekako potegnuti i obraditi pšenicu, ječam ili zob. Njezin vlasnik, Mladen Kobra još se sjeća kako je nekada dreš na jednoj strani gutao snopove žita dok su se na drugoj punile vreće. Njegov je dreš star oko 80 godina, a ove godine 11. put vrši žito na Ploščićkom mašinanju.

Ovaj je stroj nekada bio zlata vrijedan. No, stigli su suvremeni kombajni koji obrađuju stotine hektara u jednome danu. Vršenje žita ili kako kažu mašinanje značilo je i okupljanje, jer dreš nije mogao raditi bez 20-ak težaka. 15-ak jutara se moglo smašinati. Ljudi su donesli sa snopovima od kuće, napravili kamare i onda se čekalo na red. Vršalica je došla u dvor i onda se mašinalo, objašnjava Mladen.

Vidjeli su se u Moslavini i drugi strojevi kojima su se ljudi koristili nakon žetve. Trijer koji je nekada pročišćavao pšenicu jer nisu svi mogli nositi u mlin da se čisti i melje brašno. Zatim mlin koji melje kukuruzu i pšenicu. Nekad su to imali samo oni koji su bili bogatiji i doma su radili svoje proizvode i kruh koji se pekao jedanput tjedno, kaže Verica Kobra. Slama se danas sprema strojno u bale ili na druge načine uz pomoć raznih traktorskih priključaka, a nekada se spremala ručno. A podjele na muške i ženske poslove ovdje nema. Ovi oldtimeri nisu imali problema s elektronikom jer mogli su se pokrenuti i kurblom.

A što se sve može kad njima upravljaju vozači koji ih još katkad koriste u poljoprivrednim poslovima vidjelo se u vožnji spretnosti. Brzina se mjerila u nekoliko disciplina pa i u zajedničkom ispijanju čaše graševine razblažene  mineralnom gaziranom vodom. Netko bi se i zabrinuo zbog ovakve discipline, no pobjednici kažu kako za to nema razloga. A kako nakon svega održati ravnotežu i što više puta po nimalo širokoj traci proći  s jednog kraja na drugi bila je također jedna od disciplina. Pokušavalo se raznim tehnikama, a iako je riječ o samo tri metra za mnoge je to bio nedostižan put. I pobjednici su više puta završili u bazenu no ipak su nanizali najviše prelazaka.

Trebalo je ne samo ravnoteže već i snage za tradicionalno potezanje užeta, a organizatori su dokazali kako su ponovno dobro potegnuli okupivši ne samo velik broj posjetitelja već i sudionika Ploščićkog mašinanja