Odrasle ruke i dječji duh

U Centru za kulturu i informacije Maksimir održavale su se kiparske radionice za odrasle. Trajale su nekoliko mjeseci, a motivi za upis bili su razni. 

Snježana Šarić cijeli se život bavila onim što nije htjela, a oduvijek se željela baviti kiparstvom. Kad sam otišla u mirovinu, kćerka me upisala i tu sam gdje sam, radim i trudim se da si ispunim svoje dječje želje, iskrena je. I Darko Orešković i Ivana Bucković zaljubljenici su u umjetnosti i imali su potrebu na taj se način izraziti. Kada su doznali da mogu na radionice, odmah su se upisali. Različiti motivi, različite profesije, različita godišta, ali isti cilj: naučiti osnove kiparstva. Svi su oni zato došli u Centar za kulturu i informacije Maksimir, na kiparske radionice za odrasle.

Pod vodstvom akademskog kipara Velibora Mačukatina, svijet kiparstva iz sata u sat postaje im sve  jasniji. Tko god vaja nema raja, karijera puna sjaja, tek je pregršt uzdisaja. Unatoč ovim stihovima Velibor nije nikada požalio što je otišao u kipare. Ima dosta tog fizičkog rada dok je kod keramike to puno nježnije, puno lakše i tako, više je ležernije, a ne znam, ne znam, mislim da je kiparstvo dosta kompleksno općenito u odnosu na sve te umjetnosti.

Zato valja početi od nekih osnova. U prvom ciklusu naučit ćete izraditi reljef, u drugom je tema 'mala plastika', a onda na red dolaze bista, te plaketa. Učimo i tehničke stvari kao što su kako odliti svoje djelo u nekakvom materijalu kao što je gips… U načelu radimo sve nekako akademski, ali naravno puno ležernije i nitko ne viče na vas, smije se Velibor. Iako polaznicima u početku izgleda kao da ništa ne mogu napraviti, kad im Velibor pokaže, mnogi uspiju već prvi sat znatno napredovati. 5% talenta je dovoljno, a ostalo je rad, a ako nemate tog rada, ni taj talent neće doći do izražaja. A ni to nije uvjet da ćeš biti priznati kipar, nema pravila, iskreno objašnjava Velibor.

Materijal je ovdje osiguran, na vama je da samo ponesete malo dobre volje. Utopite  ruke u glinu i neka umjetnost krene. Radionica traje tijekom cijele školske godine, jednom tjedno u večernjem terminu po sat i pol. A na kraju, na završnoj izložbi, vidi se što su to stvorile odrasle ruke i dječji duh.