Jurica hodočasnik

Jurica Popović 36-godišnji je ugostitelj iz Podstrane pokraj Splita koji se na prvi dan ove godine pješice uputio prema španjolskom svetištu Santiago de Compostela. Trebalo mu je točno 135 dana i gotovo 3000 kilometara. Jurica je sa sobom ponio sam jedan veći ruksak, a kad ne bi našao prenočište znao je spavati po šumama, livadama, mostovima.

Iz kuće u Podstrani s predivnim pogledom na Split Jurica Popović je krenuo na hodočasni put prema Španjolskoj. Tijekom svoje višemjesečne avanture prešao je gotovo tri tisuće kilometara. Sve to potpuno sam i pješice! Pošao sam 1.1. Dok su se drugi odmarali nakon Nove godine ja sam krenuo na svoj put. Ne bih išao da nisam imao snažan osjećaj vjere i želje.  A upravo je snažan osjećaj vjere Jurici neprestano davao podstreh na putovanju života i neprestano ga činio jačim.

Put je trajao četiri i pol mjeseca, proša je oko 3000 km. Iz Splita je krenuo prema Senju, zatim Rijeci. Iz Rijeke u Trst, Trst - Venecija. Prije toga Slovenija, pa Italija, Francuska, Španjolska. Najteže mu je bilo proći kroz Velebit. I to usred zime kad su tamo vremenski uvjeti zastrašujući. Dnevno bi pješačio oko 25 kilometara, a sa sobom je ponio samo najpotrebnije stvari. Od šatora, podnice, vreće. U jednom sam trenutku brijači aparat vratio kući. Shvatio sam da mi ne treba i da mi je to jedinstvena prilika da pustim bradu. Sad ili nikad.

Mnoge neprospavane noći su iza njegovog brata Josipa i sestre Ivane koji su Juričino putovanje proživljavali zajedno s njim. Kad je rekao ideju da ide u Santiago to nisam saznao od njega nego od sestre. Rekao sam - može on to, jak je. Kad je došao taj dan nije mi bilo svejedno. Nisam znao što ga čeka, priznaje Josip. A Ivani je najteže bilo kada nisu mogli razgovarati.  U Santiago de Compostela, poznatom po posljednjom počivalištu apostola Jakova, stigao je nakon 135 dana. Bilo je naporno, iz dana u dan. U Španjolsku sam stigao jako iscrpljen, umoran, od kilograma u ruksaku, nespavanja... Ipak kaže da je na putu dosta naučio. Naučio me da vjerujem ljudima, cijenim male stvari i da ne mogu utjecati na budućnost. Prije puta mislio sam da su ljudi više loši nego dobri.  Kad se vratio natrag u Podstranu nije mogao suspregnuti suze radosnice. A dočekom ga je iznenadilo 40 ljudi. Sve je prštalo od emocija, suza, plača...

Juričin plan za dalje put je u Svetu zemlju. No zbog rata u Siriji, na neko ga je vrijeme odgodio. Pričekat ću da se oslobodi narod od ropstva i rata, onda ću se uputiti dole.  A dotad će sa smiješkom na licu i pogledom na svoj Split prijateljima i dalje prepričavati uspomene s putovanja kojeg još dugo neće tako lako zaboraviti.