Dom anđela

Slaven Vujić otac je koji je sve ostavio zbog svojeg sina s poteškoćama u razvoju. Bio je uspješan menadžer i poduzetnik, ali titule mu, kažu, ništa ne znače. Nakon pokretanja udruge 'Senzori' sada je svoj dom otvorio besplatno za sve obitelji koje nisu iz Zagreba, a svoju djecu onamo moraju dovesti na liječenje.

30-ak kilometara od Zagreba nalazi se Igrišće. I kuća, koju je Slaven otvorio za sve obitelji djece s teškoćama u razvoju. Dom Anđela je Gospodnji dom za obitelji koje trebaju smještaj kad su im djeca u Zagrebu na pregledu, terapiji ili kontroli,  objašnjava Slaven. Odlučio sam napraviti nešto za njih. Ne smatram da je neka velika stvar otvoriti kuću koja ionako stoji stalno zatvorena i koristi se minimalan broj njenih kvadrata, zašto se ne bi koristila za potrebe drugih.

Prvi Slavenov korak bilo je pokretanje udruge 'Senzori'  za djecu s autizmom. No, sanjao je nešto puno veće - otvaranje doma koji će roditelje djece s poteškoćama u razvoju osloboditi tereta pronalaska, vrlo često skupog smještaja.  Nakon objave na društvenim mrežama, snovi su postali stvarnost. Poruka je stiglo, preko 400 u jednom danu... Najviše je tu bilo poruka podrške, ali i puno upita. Za dom Anđela dobio sam 64 upita za smješajem, od čega smo zasada dogovirli smještaj za 5 obitelji .

U Domu anđela sve je spremno, jer maleni anđeli stižu već idući tjedan. Za sada su gotove dvije spavaće sobe, za dvije obitelji, a planira osposobiti još jednu. I to ga, kaže, neizmjerno veseli. Meni je ispunjeno srce. Jako sam sretan kad vidim da je netko se obradovao zbog toga što će besplatno noćiti u kući i koristiti ju.  Brižni otac napravio je i park za igru za svojeg četverogodišnjeg sina Vita. Njegov autizam menadžera Slavena pretvorio je u - tatu Slavena. Tata Slaven sam postao u trenutku kad sam vidio da nisam bio otac svom sinu onako kako on treba s obzirom na njegovo stanje i kad sam prestao njega prilagođavati svom životu, nego sam ja sebe prilagodio njegovom.

Danas mnogi prate i blog tate Slavena u kojem, osim svojim djelima, i riječima daje snagu onima kojima je ona prijeko potrebna.  I za to skromni otac ne traži nagradu. Ne treba  mi doslovce ni hvala. Ja sam već ispunjen samim time što ljudi dođu. Meni ne treba ništa više.  I drugima je postao inspiracija. Ljudi misle da je financijska pomoć tu najbitnija, a ja bih rekao da je najvažnije da se jedna veća grupa ljudi u zajednici aktivira oko pomoći, a onda i novac dođe. Bog šalje graditelje i resurse kad smo mi spremni.

A resurs koji čovjeku nikada ne smije usfaliti, poručuje Slaven, nesebična je ljubav.