Jedan dan u životu ZET-ovih kontrolora

Svakako među najomraženije ljude u Zagrebu spadaju ZETovi kontrolori. Nitko ih ne voli sresti, i nitko ne voli da oni njega sretnu. Iako, problema ne bi bilo da svi putnici u zagrebačkim autobusima i tramvajima imaju uredno kupljenu kartu.

Priznajte - oblije vas hladan znoj kad u tramvaj uđu ljudi u plavom, s onim čudnim napravama u ruci s kojima naplaćuju kazne onima bez karte. Iza Mile je deset, a iza Željka četiri i pol godine kontrolorskog staža. Mnogima nisu omiljeni.

Mi to jako dobro znamo. Ali to je naše radno mjesto, to je naša svakodnevica kao i svih ostalih građana koji su u radnom odnosu. Za taj dio plaću dobivamo i to je nama pod normalno - uzeti aparat i odraditi svoj dio posla, ističe kontrolorka Mila Vidović.

Dinamičan je to posao. U jednim tramvajskim kolima vidljiva je čitava socijalna slika našeg društva.

Otvore novčanik, kaže nemam novaca, mogu li se prevesti jednu stanicu, to su nekakve situacije koje mi svakog dana doživljavamo i nije problem u toj jednoj stanici ali najčešće imamo loših situacija. Najgori su ti fizički napadi, isto tako i verbalni, psuju nam, govore nam da smo ovakvi-onakvi
, opisuje svakodnevne neugodnosti na poslu Mila. Često ima ljudi koji će ti u toj situaciji bezobrazno odgovoriti, ne znam iz kojeg razloga. A za pola sata je u stanju na janjetinu te pozvati. To sam doživio, a kasnije bi sve dao čovjeku, dodaje njezin kolega Željko Hamp.

Nisam odavde, teško sam bolesna, evo samo jedna stanica, nisam znao da moram kupiti kartu. U svom radnom vijeku naslušali su se raznih izgovora. Najčešće su ipak one neugodne situacije. S njima se susreću svakodnevno. Fizički napadi su česti, na verbalne se skoro više ni ne osvrću, naučili su, kažu, na to.

Mislim da i tome trebamo stati na kraj, da mi u današnje vrijeme možemo doći na svoje radno mjesto i obaviti svoj posao i otići doma svojoj obitelji i svojoj djeci, naglašava Mila. Ja jednostavno ne razumijem, što nije jednostavnije izvadit pokaz, reći 'hvala lijepo, doviđenja', a ne trčati po tramvaju, skakati, može se zlo dogodit bez ikakvog razloga, požalio se Željko.

Suprotno uvriježenom mišljenju, Mila i Željko nerado naplaćuju kazne. Najljepše u ovom poslu je kad kažemo 'dobar dan, molim vas vašu voznu kartu' i onaj smješak kad putnik pusti svoj glas i kaže 'dobar dan', nasmiješi se i pruži kartu. Nažalost, to u zadnje vrijeme jako rijetko doživljavamo i kad doživimo mi se jako iznenadimo, otkriva nam Mila.

Njihovo iskustvo nam govori - švercaju se svi, bez obzira na godine ili materijalni status. Tu nema razlike. No prednjače umirovljenici i studenti. Ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska odlučila je provjeriti tko se najviše šverca: