Nikolinin Camino De Santiago

Put u Santiago jedno je od možda najpoznatijih hodočašća. Na njega se uputila i Zagrepčanka Nikolina Olujić, koja trenutno živi u Njemačkoj. Svoj doživljaj puta ispričala je ekipi Dobrog jutra, ali i dala praktične savjete za one koji planiraju ili možda baš ponukani njenim primjerom odluče krenuti putem sv. Jakova. 

Želju da krene na hodočašće dugo 260 kilometara, Nikolina Olujić dobila je nakon što je pogledala film koji govori o putu sv. Jakova. U to vrijeme je baš i jedna njena prijateljica krenula na hodočašće sv. Jakova pa je imala koga pitati kako to funkcionira. Odluka je pala, samo je još trebala nagovoriti supruga Petra da krene s njom. Hodočašće se zove 'Put svetog Jakova' i ima više putova koji vode u grad Santiago de Compostella. Mi smo išli portugalskom rutom koja nije toliko poznata. Najpoznatija je francuska ruta duga oko 790 km. Da se prohoda treba otprilike 4-5 tjedna. Nismo imali toliko vremena pa smo se odlučili za portugalsku. Hodali smo 11 dana, uz more,  uz ocean, objašnjava Nikolina. Iako u početku suprug nije bio oduševljen da odmaranje na godišnjem odmoru zamjeni hodanjem nakon svega ne žali što je popustio Nikolini.

Za putovanje pješice valja se dobro pripremiti. Sve sam našla na internetu, što nam treba, nekakav osnovni paket i onda sam napravila okviran plan puta jer ruta kojom smo mi išli nije toliko posjećena. Sve je bilo isplanirano, a onda je stiglo neplanirano iznenađenje. Saznali smo 2 tjedna prije polaska da sam trudna… Kupili smo karte, opremu, sve imamo, al´ opet trudna sam, u 1. tromjesečju…  Je li pametno ili nije? Nisam imala nikakve poteškoće, nikakve mučnine, nije mi se povraćalo, tako da sam bila uvjerena da ja to mogu. Uz odobrenje liječnice njih troje krenulo je na put. Put na koji svatko kreće iz nekih osobnih razloga.

Nikolinin je bio i izazov i potreba da zahvali Bogu za sve što ima u životu. A putovanje, hodanje je ponekad teško, a ponekad lako. Dnevno su prelazili 20 do 25 kilometara. Često u tišini razmišljajući svatko o onom što ga tišti. Kada se čovjek zamisli lako se izgubi, no na putu sv. Jakova mnogo je putokaza. Žute strelice i žute školjke pokazuju put. Školjka po školjka, strelica po strelica i polako se svaki hodočasnik približava cilju. A na cilju stvarno nevjerojatan osjećaj… Došla sam i jednostavno počela plakati…  Kada nakon 11 dana stigneš gdje si htio osjećaj je prekrasan, kao i promatranje onih koji stižu na svoj cilj, kaže Nikolina. Na kraju se čak pomoli i tuga, jer hodanju je kraj. No brzo ju zamjeni osjećaj ispunjenja.

Svima koji se spremaju na put sv. Jakova ili razmišljaju o tome, Nikolina jednostavno poručuje: Sretan put, bon Camino kako se kaže na tom putu.