Predstavljen pretisak glagoljaške knjige Misal hruacki Šimuna Kožičića Benje

Pretisak glagoljskoga misala modruškoga biskupa Šimuna Kožičića Benje iz godine 1531. 'Misal hruacki' s transliteracijom i komentarima predstavljen je u četvrtak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Urednik izdanja Mateo Žagar istaknuo je kako je riječ o pretisku glagoljskoga misala Šimuna Kožičića Benje iz 1531. godine, objavljenoga u nakladi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Sveučilišne knjižnice Rijeka. Naglasio je kako se primjerak prema kojem je objavljeno darovano izdanje čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i jedan je od ukupno 15 primjeraka sačuvanih do danas, od kojih se još četiri nalaze u Hrvatskoj. Za vjernost izvorniku, istaknuo je, pobrinula se majstorska radionica zagrebačke tiskare ITG, a projekt su novčano potpomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Grad Rijeka Odjel gradske uprave za kulturu, Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Zaklada Nacionalne i sveučilišna knjižnice u Zagrebu.

Recenzentica, akademkinja Anica Nazor napomenula je kako ovo izdanje remek-djela 'Misala hruackoga' napravljeno prema rijetko očuvanom potpunom primjerku koji se čuva u nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Uz faksimil čitavoga Misala objavljeno je i latiničko preslovljavanje, čime je omogućena šira čitateljska dostupnost Kožičićeva Misala, rekla je Nazor dodavši kako je Misal njegovo najvažnije i najljepše djelo. Podsjetila je kako je Šimun Kožičić Benja početkom 16. stoljeća u vihoru vojnih, političkih i vjerskih turbulencija u nekoliko navrata putovao u Rim, gdje od Svete Stolice traži pomoć za Hrvatsku, jedini pravi 'branik Europe' pred nadolazećom turskom opasnošću. Iako su njegovi iskreni govori tiskani i više puta prevođeni, pravi odgovor nije uslijedio te je pod pritiskom Osmanlija bio primoran napustiti Modruš, napomenula je dodavši kako ga je put preko Senja i Novog Vinodolskog godine 1529. doveo do sigurne Rijeke. U Rijeci je, istaknula je, samo dvije godine poslije ostvario jedan od najvećih hrvatskih tiskarskih pothvata. Zahvaljujući boravku u Veneciji 1530., tadašnjem središtu svjetskog tiskarstva, Benja pokreće vlastitu tiskaru u svojemu novom riječkom domu, rekla je dodavši kako je vjerojatno bio motiviran strahom od nestajanja naroda i hrvatskoga jezika, kao i njemu drage vuglate.

Akademik Stjepan Damjanović podsjetio je da je Šimun Kožičić Benja u manje od godinu dana na glagoljici dao otisnuti šest važnih knjiga: Oficij rimski, Misal hruacki, Knjižice krsta, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov, Od bitija redovničkoga knjižice te Psaltir. Pouzdano se zna, kako je rekao, da je tiskara radila do sredine 1531., no od tada se gubi svaki trag tiskarskom stroju i olovnim glagoljskim slovima. Kožičić se 1532. vratio u Zadar, podsjetio je Damjanović i naglasio kako je iza sebe ostavio velik broj rukopisa, životopisa i kronika pisanih na hrvatskom jeziku, što ga s pravom svrstava u red najvećih hrvatskih humanista glagoljaša.

Šimun Kožičić Benja rođen je u Zadru oko 1460., a preminuo 1536. također u Zadru. Bio je modruški biskup i osnivač glagoljske tiskare u Rijeci. Rođen je u uglednoj zadarskoj patricijskoj obitelji Benja - Kožičić. Iako su roditelji htjeli da postane vojnik odlučio se za svećenički poziv. Nakon školovanja u Zadru i Rimu 1502. postaje zadarskim kanonikom i upravitelj crkve Sv. Ivana izvan luke u Zadru. Modruškim biskupom imenuje ga papa Julije II. 1509. u vrijeme opće nesigurnosti izazvane porazom hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. godine. Na lateranskom koncilu u Rimu 1513. Šimun Kožičić Benja govori o nevoljama svoje domovine Hrvatske (De Croatae desolatione - Osamljena Hrvatska) i traži pomoć. Nakon što su Turci upali u Modruš i razorili biskupski dvor Benja odlazi u Rijeku.