U berbi gljiva opreza nikada previše

U potrazi za gljivama društvo se razmililo po šumama. Tu i tamo pokoji vrganj, malo više drugih vrsta. Obična uvijača prepoznaje se po uvijenom rubu. Neki kažu da je jestiva.

No, opreza s gljivama nikada dosta. Branje se ne preporučuje neznalicama, upozorava Josip Levanić predsjednik Gljivarskog društva Ivanec. Jasenka Kušen bere gljive od djetinjstva. Svako slobodno vrijeme iskoristi za boravak u prirodi, posebice kad je gljivarska sezona. 50-ak vrta bere i konzumira, a kaže da raspoznaje oko stotinjak vrsta. Za dobar 'ulov' važno je poznavati i šumu, znati gdje su staništa lisički, a gdje više rastu vrganji, ističe Jasenka.

Ono što ne poznajete nemojte brati, ili ako već berete, stavljajte u odvojenu košaricu i pitajte iskusne gljivare. Kad je o iznimno otrovnoj zelenoj pupavki riječ, savjet zlata vrijedi. Nikad nemojte miješati ovu gljivu s vrganjima ili s nečim drugim, jer dovoljan je jedan listić da padne i da se zalijepi na neku od jestivih gljiva, a najmanji listić može izazvati smrtonosno trovanje, upozorava Miroslav Ričko, Gljivarska udruga Amanita, Sveti Ivan Zelina.

Druženja gljivara su najbolja edukacija, bez obzira na to što ih je ove jeseni iznevjerilo vrijeme. Ipak za prigodnu izložbu pronašli su preko stotinu vrsti. Našlo se i rijetkih primjeraka, poput nakostriješene vitezovke (3514), pa i jedne koja će završiti u zagrebačkom muzeju – kromogofus rozeus. Prof. dr. Romano Božac sretna je nalaznik tog, sada, rijetkog primjerka. 

A cijelu priču od branja do izložbe, na radost okupljenih, začinila je kuharska ekipa. Na laganoj vatri pripremala je osamdesetak litara gulaša. 'Malo gljiva – preko 30, malo krumpira, mesa, paprike luka i začina' bilo je dovoljno da Franjo Banek- Vuve pokaže što umije.

Izložene gljive svima su zanimljive, a posebice nazivi: mali ježek, vukovo meso, žljebonoga šljemovka, zelenkasta raznocjevka, crni buzdovan, brezov djed.