Slikar Anton Cetin

Posljednjih petnaestak godina slikar Anton Cetin svake se godine iz Toronta u Kanadi vraća u čazmanski zavičaj i priređuje izložbe u muzejima i galerijama diljem Hrvatske. Mnogobrojne svoje slike je i darovao muzejima u kojima izlaže.

Anton Cetin, slikar rođen u Bojani pokraj Čazme, pedeset godina živi izvan Hrvatske, velikim dijelom u Torontu u Kanadi, no neprekidno izlaže i stvara i u Hrvatskoj. Ove godine obilježio je 80. rođendan priređujući pet samostalnih izložbi. Na svakoj je izložio osamdeset svojih radova. Pet retrospektiva, ukupno četiri stotine radova od početka 60-ih godina prošlog stoljeća preko djela ostvarenih u Parizu i Torontu ili pak Hrvatskoj. Izložio ih je i sve darovao galerijama u Čazmi i Petrinji, muzejima u Bjelovaru i Kutini te Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Galerija u Čazmi bogata je njegovim slikama velikih formata, njegovom zrelom Evom, likom žene koji slika već pedeset godina. U njoj sublimira sve svoje osjećaje i traženja.Naziv slike je Put u nepoznato. Kad sam odlazio iz Bojane, Čazma je u to vrijeme bila grad u odnosu na Bojanu, već je i tu bilo nešto što je za mene bilo nepoznato. Kad sam odlazio iz Čazme u Zagreb, onda pogotovo jer je to ipak veliki grad bio, kad sam odlazio u Pariz, isto tako je sve bilo nepoznato. Nakon Pariza sam otišao u Kanadu, Toronto i to je bilo sve nepoznato. Zato je ta slika dobila  naziv Put u nepoznato i zato sam to sve htio vratiti u moj zavičaj, tu sliku. I kad sam došao ovdje, rekao sam da se ponovno osjećam, ja se vraćam na put u nepoznato. 

Sve svoje putove u nepoznato Cetin je poduzeo hrabro, istraživački, slikarski. Najprije je krenuo u Pariz, govori nam prilikom otvorenja izložbe u Zagrebu. Ono što je meni bilo važno je osjetiti taj pariški zrak jer kad Parizom hodaš, osjećaš umjetnost u zraku, to nije ništa čudnovato. Živio sam 25 mjeseci u Parizu, radio kao ilustrator za život, ali sam i slikao. Ostvario sam nekih 250 radova u Parizu.  U Parizu je počeo slikati  Evu, svoje najvažnije nadahnuće. Eve dolaze iz svih rasa i svih su boja.

Nakon Pariza otputio se u Kanadu i slikao intenzivno sve do danas. Nije više brojio radove, ali je moguće da ih je na tisuće. Jer stvaranje je za Cetina sam život. Kad vi pogledate njegove radove, vi se nalazite u jednom Edenu. To je jedan neopisiv mir koji kroz život koji je vidljiv na crtežima, a to je početak života, Eva je rođena početkom njegova stvaralaštva pa on i dalje, opisujući te gradove, ta mjesta koja vidi, ima i nadrealističko, dao je doživljaj smirenosti i ljepote života,  ističe Mikica Maštrović iz NSK.

Miran, profinjen i elegantan potez, organiziran, a opet nježan, poetski i razigran. Cetin ostavlja važan umjetnički i ljudski trag, i uvijek daruje i daruje, nastojeći, kako sam kaže, vratiti u rodni kraj ono što je odavde odnio. Tako Hrvatskoj ponovno daruje sebe.

Cetin priprema izdavanje monografije o Evi. Voli se igrati brojevima, a ona će sljedeće godine ima 50. rođendan. I u monografiji će predstaviti - 50 njezinih lica.'Cetin se poistovjetio sa svojim likom Eve, slikajući njome onaj duhovni i optimistični moment, onaj u potrazi za smislom i vjerom u trajanje', govori kritičarka Branka Hlevnjak. 'Čak i u trenucima uskiptjela bola i nadmoći životnih okrutnosti, Cetin se nikada nije zavodio površnošću i prividima, već je svoj umjetnički credo prvenstveno vidio u neprekidnom istraživanju i provjeravanju ne samo istinitosti već i zagonetnih prostora svijesti i duha', dodaje Tonći Šitum. A Gordon McLennan, kanadski kritičar i povjesničar umjetnosti, smatra - Za Cetina umjetnost civilizira i humanizira. Umjetnik se bavi duhovnom istinom. On stvara jer nema izbora...