I jastreb može biti prijatelj

Brojni Zagrepčani u šetnji središtem grada ili u tramvaju već su susreli vrlo zanimljiv par - mladića i jastreba kojeg nosi na sokolarskoj rukavici. Ekipa Dobrog jutra potrudila se upoznati taj pomalo neobičan par.

Zagrepčanin Josip Bezić rijetko se odvaja od svog najboljeg prijatelja, jastreba Feniksa. Već godinu dana živim s ovom pticom. Ljubav prema pticama grabljivicama mi je usadio otac. Općenito prema pticama. Već sam doma imao golubove, a otac je držao ptice pjevice,  otkirva Josip otkuda ljubav prema pomalo neuobičajenom kućnom ljubimcu. Svaki dan imamo 'uvertiru' ujuro. Kad se probudim, obavim što imam, a on već krene lepetati krilima vani, glasa se. Očekuje da dođem po njega, da ga svežem na rukavicu i izvedem van.

Josip radi kao konobar u zagrebačkom kafiću, a Feniksa je kupio u Sloveniji za 3000 kuna nakon što je položio ispit za sokolara. Često ga povede u središte grada. Kad imam slobodnu subotu ili nedjelju dovedem ga u kafić, popijemo kavu i onda lagano idemo u Maksimir.  Feniks je među ljudima, na naslonu stolca, potpuno miran, promatra okolinu i jedno što mu zaokuplja pažnju su golubovi, vrapci - ptice koje se kreću okolo kao nekakav njegov slobodni plijen.

U gradu je Feniks uvijek privezan za Josipovu rukavicu pa ne može loviti. Ponekad se povezu tramvajem, a Josip kaže da su sa suputnicima i prolaznicima dosad imali samo ugodna iskustva. Prilaze, zanima ih kakva je to ptica, čim se ja to bavim, što je to sokolarstvo, koliko se dugo tim bavim...  Za Feniksa Josip kaže da je ona divlja ptica, ali socijalizirana pa može biti i među ljudima i među životinjama, a da nikoga ne ozlijedi. Kad je na mojoj rukavici on se osjeća potpuno sigurno. Osjeća kao da smo nekakav par. I još nešto ističe: Ptice grabljivice ne napadaju čovjeka niti u prirodi niti ako su odgojene od ruke sokolara.

Josip i Feniks žive u stanu na Jarunu sa psom i mačkom. Svakodnevno odlaze u šumu kraj jezera gdje jastreb može slobodno letjeti. Moja interakcija s njim je ljubavna. Baš ljubavna. Ispočetka je bio odnos sokolar - ptica grabljivica, jeo je s moje rukavice. Jede i danas dana ali s vremenom sam mu postao i lovački partner. To je jedna uzvišenija, recimo to tako, razina sokolara i ptice grabljivice. Kada ptica  tebi vjeruje da ćeš ju dovesti na teren na kojem će moći slobodno loviti. Ti joj nećeš oteti plijen, dapače dozvolit ćeš joj da ga u miru i pojede... Feniks je američki Harrisov jastreb i prirodno stanište su mu pustinjski predjeli Arizone, Kalifornije i Meksika gdje lovi glodavce i manje ptice. U zagrebačkim šumama plijen su mu najčešće miševi, a Josip ga hrani prepelicama i pilićima.

Josipu je sokolarstvo velika ljubav i preporučuje ga svima koji se žele zaista osjećati dijelom prirode. Potencijalni sokolari trebaju ipak znati da je za ovu vještinu potrebno mnogo vremena i strpljenja. Jastrebovi u prirodi žive manje od 10 godina, a kod sokolara i do 20. Josip ne planira proširivati Feniksovu obitelj. Iskreno priznaje da ga ne vodi na upoznavanje 's damama jer to traje neko vrijeme, a on ne želi na toliko vremena izgubiti svoju dragu sokolarsku pticu.