Ščitarjevo, selo s tri baštinske atrakcije

Selo Ščitarjevo, nedaleko Zagreba i Velike Gorice, idealno je za posjet vikendom. Tada je, od svibnja do kraja listopada otvoren Arheološki park Andautonija, a ukoliko se najavite domaćinima na vrijeme i dvije zanimljive etno - zbirke.

Na desnoj obali Save, na granici posavske i turopoljske ravnice nalazi se selo Ščitarjevo. Iako ima samo 400-tinjak stanovnika, može se pohvaliti s čak tri baštinske atrakcije, od kojih je jedna svjetski poznata. To je sačuvani rimski grad Andautonija, danas Arheološki park. Visokourbanizirano naselje Andautonija postojalo je od 1. do 4. stoljeća, a vrlo rano je taj grad imao status municipija, što znači da su stanovnici imali ograničeno Rimsko pravo, imali su samostalnu gradsku upravu,  otkriva arheologinja Marijana Periša, vodič u Arheološkom parku Andautonija. Grad je osnovan u plodnoj ravnici, na mjestu gdje je rimska cesta koja je povezivala Ptuj i Sisak prelazila rijeku Savu. Bila je to glavna cesta koja je spajala dva grada, a to vidimo po ovim udubljenjima na kamenu, koje su Rimljani zvali spurile, koje su napravili kotači od kočija, otkriva arheologinja Periša.

Uz cestu, vidljivi su i ostaci  rezidencijalnih građevina, a pronađeni su i rimska kanalizacija, hipokaus te dvije nekropole. Pod cijelim današnjim Ščitarjevom, a i okolnim poljoprivrednim posjedima nalaze se ostaci ovoga velikog rimskog grada. Istraživanja na kojima su radili stručnjaci Arheološkog muzeja iz Zagreba počela su još 1969. godine, 1994. nalazište su muzeološki prezentirali i otvorili za javnost.

Ekipa Dobrog jutra posjetila je ovo mjesto za vikend kada je od svibnja do kraja listopada park otvoren za javnost. No, bila je to prigoda razgledati i druge baštinske atrakcije Ščitarjeva. Tik uz župnu crkvu sv. Martina Biskupa pozornost je privukla stara drvena tradicijska kuća. Njome upravlja Muzej Turopolja iz Velike Gorice. Kuća je građena od hrasta lužnjaka koji je bio ovdje glavna sirovina u Turopolju, gdje su mnoge kuće građene od tog materijala. Prizemnice, a i gornji prostori čardaka su bili troprostorni stambeni objekti koji su imali jedan ulazni prostor, kuhinju, a lijevo i desno su se dijelile dvije sobe. U njima se zbivao cijeli život jedne obitelji. Ovdje se jelo, spavalo, zabavljalo, rađalo i umiralo, ističe etnologinja Josipa Matijašić, kustosica Muzeja Turopolja. Muzej je kuću restaurirao, postavio na nove temelje i opremio autentičnim namještajem. Djelatnici muzeja rado će je otvoriti ako im se najavite, a dok oni nisu ovdje, za sigurnost se brine Žućo. 

A kakvo bi to selo bilo kada ne bi imalo školu, i to veliku, lijepu. U nju idu đaci iz Ščitarjeva, ali i okolnih sela i zaselaka. Povijest školstva ovdje je duga. Prva škola izgrađena je 1870. i još uvijek je uz novu školsku zgradu, u funkciji, a tu je i mala zavičajna zbirka. Ova etnografska zbirka je počela nastajati 2005. na poticaj ravnatelja Maria Ivića. Slijedom toga uključili su se roditelji, bake i djedovi i prikupili ovu malu zbirku uporabnih predmeta iz prošlosti,  otkriva učiteljica Renata Kunić iz OŠ Ščitarjevo. Ispred škole nalazi se park skulptura. Na ulazu će vas dočekati skulptura Mali Marko koja je postala gotovo zaštitni znak škole.

O baštini u Ščitarjevu tako ne vode brigu samo muzealci, nego i cijela zajednica. Samo petnaest kilometara od Zagreba i osam od Velike Gorice, Ščitarjevo je selo vrijedno posjeta.