Kameni mozaik na 12 m2 posvećen Ivanu Vučetiću

Otisak prsta jedinstven je. Ne postoji dva čovjeka s istim otiscima prstiju. Ustanovilo se to još davno, 1890. u Argentini. Ali za to otkriće zaslužan je Hrvat, Hvaranin Ivan Vučetić.

Vučetićev rodni Hvar udaljen je od La Plate u Argentini, kamo je emigrirao, desetke tisuća kilometara. Od njegova je otkrića prošlo više od 120 godina, ali čini se da u njegovu slučaju - ni vrijeme ni mjesto nisu bitni. Tako je u središtu Hvara, nakon više od stoljeća od njegova otkrića, postavljen najveći otisak prsta na svijetu - kameni mozaik na 12 četvornih metara - rad hvarske umjetnice Tonke Alujević.

S tim njegovim otkrićem, koje će kasnije postati policiji jako važan kod identifikacije, i dan danas meni je otisak prsta jako zanimljiv. To je priča da je svaka osoba individualna za sebe, nema nas dva ista, neponovljivi smo, jedinstveni takvi kavi jesmo. Da se neće roditi nikad više netko drugi isti da neće biti isti otisak, kaže Alujević.

Autorici je pak najjedinstvenija osoba na svijetu njezina majka - stoga je za svoj rad odabrala otisak kažiprsta svoje majke, ali i svojeg djetinjstva na Hvaru. U parku smo se igrali na Tarzana i Jane na franje, tako su franje postale oko ribicama, tu je i igra antička koju smo igrali trilja. Igra se s tri kamenčiča. Možda se netko bude i igrao, kaže.

Baš poput ove djece, koja su i u otisku prsta, važnom otkriću koje policiji pomaže u pronalaženju zločinaca, pronašla mjesto za igru. Možda se tu krije i krug života kao i u djelu Tonke Alujević.