'Bijeli jelen' u Dječjem kazalištu Osijek

Prva je ovosezonska premijera u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku bila je predstava Bijeli jelen koju je prema bajci Vladimira Nazora dramatizirala i režirala Tamara Kučinović. 

Što je životinjsko u čovjeku, a što ljudsko u životinjama? Koliko smo uistinu slobodni i koliko možemo naučiti od životinja o slobodi i življenju uopće? Pitanja su to na koja želi odgovoriti predstava Bijeli jelen rađena po motivima jedne od najljepših bajki Vladimira Nazora, a da se pri tom ne ulazi u banalno moraliziranje, već u kazalištno istraživanje. Iz toga je proizašla ideja da se životinjski svijet od ljudskog razlikuje na zičkoj i unutarnjoj (emotivnoj) razini.

Predstava Bijeli jelen pokušat će približiti slobodu kretanja kod životinja i pomoći nam da s njima suosjećamo i od njih uzmemo sve potrebno da budemo dio ovog planeta. Iz vizure jedne djevojčice koja je u šumi našla svoju sigurnu zonu, pokušat ćemo odgovoriti na pitanja: Kakav je životinjski jezik? Kako životinje komuniciraju? Imaju li emocije? Imaju li slobodu izbora?.

Djevojčica Anka sigurnost i slobodu pronalazi u šumi, šuma ju odgaja i sa šumom se na kraju mora rastati. Šuma je metafora njezinog djetinjstva i djetinjstva uopće. Anka življenjem u šumi stječe znanja i vještine od životinja. U kazališnom smislu, ona svladava nešto što čovjek ne može, postaje divlje dijete.

No, svako dijete mora odrasti i otići iz sigurnog gnijezda, a sa sobom ponijeti tek ono emotivno i slobodno osjećanje šume. Ona kreira svog bijelog jelena, metaforu djetinjstva i nevinosti i na kraju se mora s njime rastati, postati djevojka i vratiti se u ljudski svijet. Ona prolazi cijelu jednu avanturu u kojoj se djeca u kazalištu mogu, na intuitivnoj razini, prepoznati, te pri tom spoznati kako sloboda ima bezbroj lica, a upravo nas životinje tome mogu naučiti.