Biseri mladih književnica

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Današnja preporuka donosi djela mladih književnica:



Višestruko nagrađivana književnica i prevoditeljica Ivana Šojat objavila je krajem ljeta proznu knjigu 'Emet i druge priče', a upravo je izašla i njena nova zbirka poezije 'Ljudi ne znaju šutjeti'. Obje knjige bit će predstavljene u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori u sutra u 19 sati. Uz autoricu o njenim djelima govorit će Zvonko Maković, Delimir Rešicki i Seid Serdarević.



Riikka Pulkkinen – Istina
'Mi smo satkani od snova, a snovi su satkani od nas. Isprepleteni sa snom činimo sebe stvarnima.' – citat je na naslovnici romana mlade finske spisateljice Riikke Pulkkinen.
Njezin književni prvijenac, roman 'Granica' postigao je iznimno velik uspjeh u Finskoj: bila je to najprodavanija debitantska knjiga i dobila je čak dva ugledna finska književna priznanja, a prema njoj je snimljena i uspješna finska mini TV serija.

'Istina' je postigla još veći međunarodni uspjeh, knjiga je prevedena na čak 17 jezika. Riikka Pulkkinen bila je i zapažena gošća festivala Vrisak u Rijeci u lipnju ove godine. Kritičari diljem svijeta osobito hvale njezin psihološki precizan i poetičan stil, duboku karakterizaciju likova te odmak od melodramatičnosti.

'Istina' je snažna, vješto i elegantno ispripovijedana obiteljska priča, s dubokim i zaokruženim karakterizacijama likova, kroz koju autorica nastoji sažeti složene osjećaje, sjećanja i traume triju generacija. Elsa, poznata psihologinja i snažna osoba koja je uvijek držala obitelj na okupu, oboljela je od raka, a njezin suprug Martti, cijenjeni finski slikar, i kći Eleonoora, ambiciozna kirurginja, pokušavaju se pomiriti s tom činjenicom dok ih tuga emocionalno lomi. Unatoč vrlo lošem zdravstvenom stanju, Elsa je odlučila svoje posljednje dane provesti na obiteljskom imanju radije nego u bolnici, dok brigu o njoj preuzima unuka Anna, Eleonoorina kći. Uskoro, sasvim slučajno, Anna saznaje za priču o obiteljskoj dadilji o kojoj su baka i djed s vrlo dobrim razlogom godinama šutjeli, a u tom trenutku pokreće se lavina sjećanja, tajni i neprežaljenih odluka. Obiteljska priča o dobro skrivenoj tajni u jednoj naoko staloženoj i uspješnoj građanskoj finskoj obitelji. Tajna o mladoj dadilji koja krajem šezdesetih godina dolazi u kuću slikara i psihologinje kako bi čuvala njihovu kćer jedinicu. Psihologinja je stalno na službenim putovanjima, slikar u stalnoj borbi s konkurencijom i inspirativnošću. Dadilja s djevojčicom ima složen odnos i relativno brzo joj postaje zamjenska majka, a zbližava se i sa slikarom koji pomalo živi u sjeni ambiciozne i autoritativne supruge koja psihološko znanje vrlo često koristi za manipulaciju ljudima, pa i onima iz najbliže obitelji. Unuka Anna kreće u potragu za dadiljom koja je naprasno nestala iz djedova života, ali je ipak ostala ovjekovječena u podlozi jedne stare, tajanstvene djedove slikarije. Puno je pritajenih strasti, razočaranja i bolnih pitanja vezano uz dadilju koja se trajno umiješala u odnos slikara i psihologinje, ali i u njihov odnos prema kćeri jedinici.

Finska sjevernjačka vezanost za prirodu temeljito karakterizira poetični i ekonomični stil pisanja Riikke Pulkkinen koji s više literarnih mehanizama opisuje preslagivanje unutar jedne obitelji koje izaziva teška bolest. Njene diskretne reminiscencije o društvenim događajima koji su obilježili buntovničku 1968. godinu pokazuju da je riječ o autorici koja likove želi sagledati i u njihovu društvenom kontekstu.


Mihaela Gašpar - O čajnicima i ženama
Riječ je također o obiteljskoj priči iz pera domaće autorice, Mihaele Gašpar, čija je proza fascinantna zbog svoje izbrušenosti, suptilnosti i doista 'finog tkanja', kao i nevjerojatne brige za doslovno svaku rečenicu.

Mihaela Gašpar ne piše sretne i lepršave knjige, dapače, one su nesretne na onaj način na koji to svaka obitelj može biti. Porculanski čajnici iz naslova su oni koje nasljeđujemo, nosimo sa sobom iz jednog stana u drugi, kupujemo nove jer želimo nadoknaditi gubitak onih pravih, pazeći pritom na njihovu lomljivost i krhkost. Oni nisu upotrebni predmeti nego podsjetnici na to 'kako smo nekada imale normalne živote', simboli prošlosti.

Roman je ispripovijedan četveroglasno, s fokusom na ženske članice jedne obitelji u kojoj se ionako sve već dogodilo, jednom prije nego započinje roman, i sada se treba nositi s posljedicama svega toga, u čemu je sadržana najveća sumornost ovog romana. Sestre Barbara i Irma i njihova teta Agata, jedine su preostale članice obitelji u kojoj je održavanje vanjskog privida normalnosti uglavnom bilo ispred brige za frustracije, boli i propasti njezinih članova. U tome je smislu obitelj o kojoj Gašpar piše tipična tradicionalna obitelj, u kojoj bi žene trebale biti poslušne i krotke, nerealizirane. Barbara je očajna žena, iza nje je brak u kojem je bila izložena obiteljskom nasilju, a nakon izlaska iz njega ostala je uskraćena za majčinstvo i ostala bez sina. Njezina sestra najviše se trudi oko privida zbog čega krije neuspješnost vlastita braka i inzistira na obiteljskim ritualima, premda oni više nemaju nikakvog smisla. A njihova teta Agata proživjela je nekonvencionalan život, zbog čega je i griješila i bivala kažnjena, a sada je prikovana za krevet  i osuđena na pomoć svojih nećakinja. Njih tri, ženski trio koji dobro zna da 'sutra neće biti bolje', upravo odigrava završni čin jedne obiteljske drame u kojoj je bilo mnogo tihih gubitnika, frustracija, krivnji, boli, prevara, nedostatka bliskosti i emocija. Kao jedan od pripovjedača pojavljuje se i Jasen, prijatelj jedne od sestara, koji je svoju pripovjedačku poziciju 'zaslužio' krhkošću čovjeka u potrazi za identitetom.

Četiri će se dionice u ovom proznom tekstu građenom asocijativnim principom, svom od fragmenata, odlično i bez grešaka uklopiti u jednu, zaokruženu cjelinu.