Priče iz bakinih usta preselile u sobe i hodnike hotela

U Rakovom Potoku kod Samobora vrijedne su i maštovite arhitektice jedan običan hotel pretvorile u mjesto koje priča priče. Baš onakve kakve su ondje bake nekada pričale djeci pokraj upaljenog ognjišta.

U Rakovom Potoku ne postoji nekakva vrijedna prirodna baština ili kulturna baština osim one nematerijalne, otkriva arhitektica Ivana Žalac. I zapravo smo htjele taj jedan svijet nematerijalne baštine pretvoriti u prostor i materijalizirati ga kroz prostore interijera. Uvodi u priču Ivana, koja je jedna od arhitektica zaslužnih za to što su priče iz bakinih usta preselile u sobe i hodnike hotela. To su priče o ptičicama koje ispunjavaju želje, to su priče uz ognjište bake, to su priče o nevidinčićima, to su priče o coprnicama i vješticama… nešto što je zapravo dosta uobičajeno za kontinentalni kraj Hrvatske, ali ovdje ima svoju specifičnu tradicionalnu lokalnu komponentu.

Hodnik je dobio ulogu naratora koju uvodi u različite svjetove. Svaka vrata vode u svoj svijet – ponekad realan, a iza nekih sunce spava. Iza prvih vrata je krletka. Soba izgleda kao kavez odnosno krletka zato što tu obitava ptica Drozd koja prema staroj lokalnoj priči ispunjava želje, objašnjava arhitektica Jelena Miljanović. Drozdova susjeda je dobro čuvana tajna. Kao što svaka baka ima svoju škrinjicu tajni tako i mi imamo našu zagonetku od kojih se svaka rješava sa svojim ključem. Kada sve otkrijete, prazna soba odjednom postaje puna. Čarolija je to priča koje i ovdje nastaju uz ognjište.

Plamen ognjišta, postaje najveći plamen u noći Ivanjskih krijesova. U sobi prenosimo atmosferu paljenja krijesova u Ivanjskoj noći prema starom lokalnom običaju, gdje iskre u sumraku stvarju sjene i siluete kojim se gubi osjećaj prostora dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog. Baš kao obuzeti čarolijom kakve coprnice. A u sobi za coprnica (vještica) ima sve što joj je potrebno – svoj kotao, dimnjak, metlu, kuhinju sa čarobnim sastojcima… Čiri bu čiri ba, neka nestane sivila. Kako to obično u bajkama biva, dolazi vila i označava sretan kraj.


I tako smo otvorili sva vrata stvarnih, a zapravo dosta nestvarnih prostora u koje je pretočena nematerijalna baština ovog malog mjesta. I kakav bi to kraj bajke bio da ne kažemo čiča miča gotova je ova iz Rakovog Potoka priča.