Gdje je razlika između politike i show businessa?

Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu održan je okrugli stol s temom Estradizacija političkih kampanja. Gdje je razlika između politike i show businessa, osobito u SAD-u? Kako je to u Hrvatskoj i susjednim zemljama, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji? O tome su govorili sveučilišni profesori ili stručnjaci za odnose s javnošću iz zemalja u našem okruženju.

Umjesto prave politike, odnosno rada za opće dobro i dobrobit građana, sve češće u prvi plan medija i javnosti 'iskače' zanimanje za privatni život političara, trivijalnosti i pikanterije iz njihova života. Tzv. estradizacija ili trivijalizacija politike izvorno je američki fenomen, ali se proširuje posvuda pa i kod nas. Jesu li za nju odgovorni mediji ili sami političari koji i na taj način skupljaju političke bodove ili jednostavno živimo u takvom vremenu?
Mi smo svjedoci, ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem svijeta, da ta estradizacija pojede pravi sadržaj i onda se ljudi zabavljaju time kakvu netko ima kravatu, a za što se netko zauzima, što će promijeniti, što će napraviti, apsolutno pada u drugi plan, odgovara izv. prof. dr. sc. Božo Skoko, Fakultet političkih znanosti, Zagreb.

Estradizacija sama po sebi nije ni dobra ni loša, ali ako odvlači birače od prave poruke i sve pretvara u zabavu, negativna je i loše utječe na demokratske procese, kaže Skoko. Svi skupa smo se našli u jednoj situaciji u kojoj izgleda da nam politika ne rješava probleme i budući da ljudi malo očekuju od političara, oni se jednostavno bave drugim stvarima. Danas kako god ljudi gledaju naprijed ne vide nikakve mogućnosti popravljanja situacije koja bi bila bitno bolja. A bez nade nema nikakvih promjena, ističe prof. dr. sc. Dean Verčič s Fakulteta društvenih znanosti iz Ljubljane. Bez nade, sigurno cvjeta manipulacija i apsurdizacija politike. Verčič smatra da se dogodila depolitizacija politike, raspad političkih stranaka, ali i raspad tradicionalnih medijskih sustava. Počela je nestajati politička volja za organizacijom javnog prostora. Mladi naraštaji više ne prate tradicionalne medije. Svijet se promijenio, a u tu tvrdnju ulazi i činjenica da je Kina najveće gospodarstvo svijeta. Moramo se obraćati mlađim generacijama, starije već imaju uvjereno i čvrsto biračko tijelo. Političke stranke se na žalost nisu obratile ljudima koje mi zovemo 'milenijanci', rođeni između 1990. i 2000., a još manje razmišljaju o tome kako će se obratiti ljudima rođenim nakon 2000. godine. To su djeca koju zovemo 'touch screen generacija', govori Tomislav Damnjanović iz Srbije.

No isto tako profesor iz Slovenije postavlja pitanje kako vratiti perspektivu smisla i zajedničkog života, ponovno osvijestiti o čemu zapravo razgovaramo kada razgovaramo o politici? Fokusiranje na to pitanje moglo bi pomoći i da osmislimo način obraćanja mladim ljudima, a i da izbjegnemo estradizaciju politike.