Selnički pikač uselio u Etnografski odjel Muzeja Međimurja

U Čakovcu, u tamošnjem Muzeju Međimurja, u etnografskom odjelu postoji postav tradicijskih maski. Njima se pridružio i selnički pikač.

Premda je fašnik još daleko, bio je to veseo događaj: u atrij Staroga grada Zrinskih stigli su Selničani - vrsni poznavatelji izrade te maske od slame koja tjera zimu i doziva proljeće.

Premda dojmljive, nisu maske međimurskih sela bile osobito raskošne jer su se izrađivale od onoga čega je bilo pri ruci: u Selnici od slame, a otuda i ime - pikač. Postao je sad dio stalnoga postava Muzeja Međimurja u Čakovcu. On je zapravo jednokratan. Slama se namatala na osobu koja nosi masku, i nakon što se maska razmota, nakon što se slamnate trake razmotaju, maska prestaje kao takva postojati. I to je ono što je zapravo najbitnije. Nositelji vještine su članovi udruge 'Pikač' i oni su jedini na području i Međimurja i Hrvatske koji rade takve stvari, ističe Janja Kovač, kustos-pripravnik Etnografskog odjela Muzeja Međimurja.
Umijeće izrade selničkoga pikača zaštićeno je kao hrvatsko nematerijalno kulturno dobro. Usto što je potrebna dugotrajna priprema, odijelo od slame nije lako nositi. Ako ga volite, jako je udobno, meni najbolje odgovara dok je -10°C… Ako je temperatura u plusu, onda nam je jako vruće. Teško je i zahtjevno, ovisi i koliko traje povorka, objašnjava selnički pikač Miljenko Vrančić. Treba se znati kretati. Treba i pradavno znanje, koje su 80-ih godina prošlog stoljeća članovi selničkoga KUD-a istražili kod starijih mještana, sačuvati da znalaca bude što više. Ima, ali nikad dovoljno – čim više ljudi to nauči, tim će biti trajnije i stabilnije za budućnost, ističe Nenad Jambrović, predsjednik Udruge 'Pikač' iz Selnice.

U atriju Staroga grada Zrinskih istodobno kad i Selničani našli su se i članovi Old timer kluba 'Međimurje', jednog od najvećih u ovome dijelu Europe. Među primjercima bio je i 62 godine star mercedes. Premda rezervne dijelove nije lako nabaviti, on gotovo pali otprve. Zadnjih 15 godina kako je kod nas počelo oldtimerstvo, kako smo se počeli baviti starim vozilima, uspio sam skupiti desetak starih auta, desetak motora i dva traktora,  priznaje Dragutin Barlek iz Brezja. Lako bi se mogli za stalno preseliti u muzej, poput njemačkoga vojnog bicikla iz 1936., koji zasigurno vrijedi više od novoga. Radoznalcima su starine - od slika do nakita, izložili i kolekcionari antikviteta. Bez obzira što mi imamo naš stalni postav i naše tematske izložbe koje idu svaki mjesec u izložbenome salonu, htjeli bi se nekako približiti svakodnevnoj publici, objašnjava Maša Hrustek Sobočan, v. d. ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec.

Spajajući tako u jedan događaj izradu tradicijske pokladne maske, sajam antikviteta i izložbu oldtajmera unijeli su živost u muzej.