Autohtona posavska guska bori se za opstanak

Posavska guska u Hrvatskoj je tisućama godina bila jedna od najpopularnijih vrsta za uzgoj, a danas se doslovce bori za opstanak. U organizaciji Javne ustanove Zeleni prsten zagrebačke županije ekipa Dobrog jutra obišla je područja na kojima obitava ova autohtona hrvatska vrsta i doznala više o posavskoj guski.

Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske i Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije knjigom 'Posavska guska' žele javnost bolje upoznati s autohtonom i nekad vrlo popularnom hrvatskom vrstom koja je danas na rubu izumiranja. Uzgoj je u rukama uglavnom starije populacije. Znači ljudi nažalost umiru, a s njima obično nestaju i guske. Danas računamo da imamo svega oko 500 do 600 posavskih gusaka, sa negativnim trendom,  ističe mr. sc. Roman Ozimec, autor knjige 'Posavska guska'.

Autori su knjigu napisali nakon desetogodišnjeg znanstvenog istraživanja. Kažu kako je sredinom 20. stoljeća u Hrvatskoj bilo stotine tisuća, a možda i milijun posavskih gusaka. Uzgoj ove vrste u našim krajevima ima zaista dugu tradiciju. Guske su se uzgajale sigurno od Rimskog carstva, znači u kontinuitetu otprilike 2000 godina,  otkriva Ozimec. To je jedna od rijetkih domaćih životinja koje uzgajamo, a koje su porijeklom baš odavde. Kako je uzgoj bio uz velike rijeke mi računamo da postoji posebna posavska guska, posebna dravska i posebna dunavska.

Posavska guska pripada staroj grupi europskih domaćih gusaka. To su guske koje su relativno male veličine, 4 do 5 kilograma, mužjaci eventualno dosegnu i 6 kilograma. To su guske koje su genetički dosta bliske ishodišnoj divljoj guski (lat. Anser anser).  Uzgajale su se najviše zbog perja, ali i kvalitetnog mesa i masti te jetre koja je prava poslastica.
 
Mato Butić jedan je od rijetkih uzgajivača posavskih gusaka u Hrvatskoj. Pečena guska z mlincima, to je pri nama specijalitet oduvijek. Za blagdane i fešte nekakve uvijek se guska priređuje.  Posavske guske počeo je Mato uzgajati prije 6 godina, s dvije guske i jednim gusanom. Sada ima 30 komada. No, za razliku od svoje bake koja je znala iskoristiti baš svaki dio posavske guske, Mato ih danas uzgaja samo zbog mesa. Guska je nekad bila tradicionalna pečenka za blagdane poput sv. Martina, a Nikola Zrinski u svojoj kuharici iz 17. stoljeća navodi mnoštvo recepata za guske koje je u velikom broju uzgajao na svojim imanjima.

Iako je nesumnjivo autohtona hrvatska vrsta, posavska guska službeno nema taj status. Mislimo da je jedini put izlaska da ju priznamo kao pasminu. Da prođe proceduru i da organiziramo uzgojni program. Da se organizira priznavanje proizvoda te promocija i stvaranje brenda prepoznatljivog na tržištu,  mišljenja je Ozimec. Tek kad ona postane zaštićena kao izvorna hrvatska pasmina postoji mogućnost da uz pomoć ministarstva, a isto tako županija i jedinica lokalne samouprave, uzgajivači dobe i poticaj za uzgoj,  objašnjava Martina Glasnović, voditeljica Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije.

Ljekovita i nekad iznimno cijenjena, a danas zanemarena guščja mast mogla bi biti temelj cijele jedne industrije. Naravno, za to bi trebalo prvo znatno povećati broj posavskih gusaka. Ono što je dobro kod ove sada kritično ugrožene izvorne pasmine je to da se vrlo brzo, čak za samo par godina, može udeseterostručiti, pa čak i više, ističe voditeljica Glasnović.

Uz malo sreće, truda i dobre volje, guska s kestenjem koju je volio Nikola Zrinski mogla bi opet postati popularno hrvatsko jelo.