Bukovački ljetnikovci klasični primjerci ladanjske arhitekture 19. st.

Hrvatski ljetnikovci dio su kulturne baštine i povijesno dobro. Mnogi od njih prepušteni su zubu vremena i propadaju. Hela Vukadin Doronjga napravila je istraživački rad o Bukovačkim ljetnikovcima u Zagrebu. Mnoge od njih treba zaštiti.

Zagrebački ljetnikovci na području Maksimira, odnosno Rima i Bukovca nastali su kao dio ladanjske arhitekture krajem 19. stoljeća. Gradili su ih poznati arhitekti za imućne građane. Mnogi ljetnikovci još postoje. Zanimljivo to što su neki rekonstruirani, restaurirani, adaptirani u smislu recentno novog vremena. Ali su čak manje šarmantni nego oni koji su derutni, oštećeni i na neki način prepušteni  tijeku vremena i propadanju. Ali su zadržali sve one lijepe karakteristike koje mogu privući,  ističe dr. sc. Hela Vukadin-Doronjga, povjesničarka umjetnosti.

Villa Olga izgrađena je 1898. na osami u predivnom pejzažu ulice Rim. Vlasnici su joj tada bili Olga i Stjepan Mlinarić. Iako je danas ljetnikovac teško održavati, nekada je bio u punom sjaju. Projektirao ga je poznati arhitekt Martin Pilar. Originalni tlocrt imanja postoji i danas. Naglasak je na na vanjskom prostoru. Tako ćete kod ljetnikovaca često vidjeti trjemove ili verande, jer je poanta da ljudi koji su boravili ovdje tijekom ljetnih mjeseci, dožive prirodu u tim vanjskim prostorima,  objašnjava dr. sc. Vukadin-Doronjga. Gradnja je bazirana na tradicionalnoj narodnoj arhitekturi. Poput sela u Slavoniji. Centar kuće su drvene stepenice. A vanjština je prepuna stiliziranih drvenih detalja. U kontrastu između drva i kamena, jednostavnosti i elegancija, prošlosti i sadašnjosti, priroda je uvijek ista. Villa Olga je i danas zadržala te takozvane pejzažne vrijednosti; dakle jedna prekrasna lokacija, slobodan prostor u okolo, tako da je ona na neki način ostala sama.

Na drugom maksimirskom brdu, na Bukovačkoj cesti, ne osamljen i ne toliko malen, pažnju plijeni još jedan ljetnikovac nalik na palaču s tornjem u funkciji vidikovca. U drugoj polovici 19. stoljeća projektirao ga je njegov arhitekt, vlasnik i tadašnji gradonačelnik Janko Holjac. On je na neki način ostao autentičan u svom izvornom obliku. Iako je nadograđen prije par godina, dodana je mansarda. S druge strane jako je zapušten, ali unatoč tome je kao da smo sad vratili se jedno stotinjak godina unazad i više,  opisuje dr. sc. Vukadin-Doronjga. Virtuoznost arhitekta vidi se u različitom pristupu uličnoj i dvorišnoj strani građevine. Terasa gleda na vinograd. Nekada je vinograd sezao skroz do susjednoga brda. Danas je sve zapušteniji, baš kao i ljetnikovac čija je gazdarica nedavno preminula.