Knjiga koja briše prašinu s mnogih stoljeća

Knjiga zanimljiva naslova, a i sadržaja – 'Kakvi su Hrvati? - Ogledi o hrvatskom identitetu, imidžu i neiskorištenim potencijalima' - autora Bože Skoke lako se čita. To su, zapravo, kolumne iz Obzora i Večernjeg lista, a iz njih ćete naučiti mnogo o našoj zemlji, povijesti, o tome kako nas drugi vide, ali - još važnije - i o tome što sami o sebi mislimo i kakvi smo.

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić u predgovoru kaže da 'autor o Hrvatima progovara samokritički, argumentirano i znalački upozoravajući na pogreške i propuste koje svjesno ili nesvjesno činimo u osvješćivanju svog identiteta i svojoj promociji u Europi i svijetu'.

Knjiga Bože Skoke 'Kakvi su Hrvati' iznimno je korisna jer poput neke goleme ruke briše prašinu s mnogih stoljeća, kreće se kroz njih osvjetljavajući neke prevažne činjenice za svakoga tko o svojoj naciji i domovini želi znati više. Prije mnogo stoljeća, kad su Šveđani bili najveći ratnici u Europi, ipak su švedske majke plašile djecu: ako budeš zločest, doći će Hrvat. Međutim, to nije svojstveno samo u Švedskoj. Mi imamo niz europskih država koje su Hrvate prepoznavale kao ratnički narod, kao vješte vojnike, kao prilično disciplinirane vojnike i vrlo rado su ih europski vladari uzimali kao plaćenu vojsku. Na koncu konca, tako je i kravata došla u Pariz, objašnjava autor dr. sc. Božo Skoko, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. No tu su Hrvati ratovali za tuđe interese, ali su u svojoj zemlji miroljubiv narod, otvoren i tolerantan prema drugima, kaže Skoko. Doznajemo i o svojem obradivom zemljištu i o svojoj vodi, da smo po zalihama treći u Europi i među 30 zemalja najbogatijih vodom u svijetu. No, Hrvatska neracionalno upravlja svojom vodom… Dok se za natapanje u poljoprivredi koristi manje od 1 % vode, u Europi se za poljoprivredu koristi čak 30 %.

Piše Skoko o hrvatskoj dijaspori, pitanjima vjere i politike, odnosu prema Bosni i Hercegovini, razlikama između Srba i Hrvata te mudro zaključuje 'upravo zbog razlika koje nas dijele, imamo što naučiti jedni od drugih'. Piše o zamkama europeizacije, kompleksu male zemlje i malog naroda za koji nema stvarnih razloga jer i mali mogu biti i jesu itekako veliki vizijom, kreativnošću, gospodarskom inventivnošću. Što se tiče našeg poimanja nas samih sebi mislim da su tu Hrvati općenito prekritični, zamjeramo sebi puno toga, mislimo da je sve dobro što dolazi sa zapada, Europe i tek kad nam stranci skrenu pozornost da je nešto kod nas kvalitetno, mi to tako osvijestimo,  kaže Skoko.

Neiskorišteni identitet, želja da se bude netko drugi, ali zato su tu pouke koje moramo naučiti od Dubrovačke republike. Dubrovačka republika je bila mali entitet na razmeđu velikih carstava, ali je vještom diplomacijom, umijećem komuniciranja, trgovinom pokazla da je mali biti prednost. Da razvijanjem trgovine, kulture i ostalog možete svojih građanima stvoriti idealna život i osigurati prosperitet same države. Hrvatska bi se trebala ugledati na Dubrovačku republiku i iskoristiti svoju idealnu geografsku poziciju.

Na kraju - tu su i prevažni savjeti. Zašto naša filmska industrija ne ponudi takve filmove koji će predstaviti najbolje u Hrvatskoj, onako kako je Gospodar prstenova predstavio Novi Zeland? Ili, kako stvoriti konkurentnu prednost hrvatskog turizma jer se oslanjamo više na sreću nego na strategiju. Na kraju, kaže autor knjige, treba nam više zajedništva, ali i lider s vizijom, kao i to da više cijenimo sami sebe.