Sa svim životnim izazovima s osmijehom na licu

Nakon što se rodila, Anji Mihaljević su liječnici dijagnosticirali aplaziju fibule tj. izostanak lisne kosti. Prije tri godine amputirana joj je lijeva potkoljenica, ali ova se magistra novinarstva, kao i uvijek dosad, i s tim životnim izazovom nosila s osmijehom na licu.

Anja se rodila sa sedam prstiju i bez lisne kosti lijeve noge. Težila je samo dva kilograma, a liječnici su je odmah stavili u inkubator. Operacije su joj obilježile djetinjstvo. Ukupno - 33. Moraš biti pozitivan i veseo, imati prijatelje i obitelj koji će te gurati naprijed. Ako te nitko ne doživaljava drugačije onda nema potrebe da budem u depresiji i da ja sebe doživljavam drugačije,  kaže kada ju pitate odakle joj snage da sve prebrodi.

Odrastala je u Požegi i povremeno dolazila u Zagreb, a svatko tko bi upoznao djevojčicu prekrasne kovrčave kose ostajao bi iznenađen njezinim vedrim duhom i vječitim optimizmom. Ja sam se super nosila s tim. Cijeli život sam pozitivna i vesela, mama me nikad nije doživaljala kao dijete s invaliditetom. Nisu me tako doživljavali ni u školi, fakultetu... Nisam se osjećala izostavljenog iz ničeg.

Osim majke Silvije, Anji je od velike pomoći bila i sestrična Helena Ilijaš. S njom je dijelila smijeh, suze, sreću i radost. Priča o Anji je i priča o njenoj mami. Jer da nije bilo nje, ni Anja ne bi bila danas ovakva kakva je,  otkirva Helena, koja je Anji kao druga mama. Ona je bila uz mamu, i živjeli smo s njom. Sve što smo mi prolazili i ona je isto prolazila s nama.  Iako dijete s invaliditetom, nikad nije osjećala da je različita od svojih vršnjaka, koji su joj pomagali u svakom trenutku. Znala sam da sam drugačija i da imam zdravstvenih problema ali nikad nisam osjećala da je to nešto toliko drugačije,  iskrena je Anja.

Prije tri godine Anja se kao studentica novinarstva suočila s amputacijom lijeve potkoljenice. Bila je to njezina odluka zbog koje nikad nije požalila jer je bol u nozi bila nepodnošljiva. Već tri godine imam protezu. Nakon operacije sam se preporodila i život se okrenuo na puno bolje. Nemam nikakvih zdravstvenih teškoća, javi se nekad bol što je normalno nakon amputacije. Ali to je sasvim zanemarivo jer mi je život olakšan... Kad sam došla prvi put isprobati protezu rekli su mi ili ćeš je osjetiti da je kao tvoja noga, ili je nećeš osjetiti kao dio svog tijela. Meni je odmah sjela, prvi put i jednostavno je sve krenulo dobro.

Anja već dvije godine vodi Udrugu za osobe s invaliditetom 'Mogu sve', a sve je počelo kao projekt u sklopu jednog kolegija na fakultetu. Orgniziramo razne događaje i radionice, na koje pozivamo ljude sa ili bez invaliditeta da napravimo inkluziju i da se svi osjećamo jednako,  objašnjava Anja. A Helena dodaje: Naziv udruge 'Mogu sve' je doslovno tako kako je mama Silvija odgajala Anju - 'Može sve, nema razlike između nje i bilo koga drugoga'.

Anja, magistra u sretnoj je vezi s Domagojem, kojeg je upoznala za vrijeme srednjoškolskih dana. Puna je planova za budućnost. Jednog dana se udati, imati djecu. Imati standaran život.