Umro slavni operni pjevač Tomislav Neralić

Slavni hrvatski operni pjevač Tomislav Neralić, član Opere Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu te bečke i berlinske opere, umro je 16. studenoga u Zagrebu u 99. godini.

Tomislav Neralić rodio se 9. prosinca 1917. u Karlovcu. Osnovnu je školu pohađao u rodnom gradu, a gimnaziju u Mariboru gdje je njegov otac bio angažiran u Operi. Već u gimnaziji počeo je učiti glasovir i violinu i imao svoj oktet. Glazbenu naobrazbu završio je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je 1941. diplomirao umjetnički i nastavnički smjer.

Njegov prvi profesionalni nastup bio je u ulozi Slavića u Božićnoj priči Rudolfa Matza na Radio Zagrebu, na Badnjak 1937. godine. Nastavio je nastupati na koncertima, a onda je u trećoj predstavi Verdijeva Don Carlosa u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 2. lipnja 1939. nastupio u ulozi Redovnika. Taj je nastup, ističe se na internetskim stranicama zagrebačkoga HNK, "bio početak jedne fascinantne karijere".

Neralić je bio član Opere HNK u Zagrebu od 1940. do 1943. te od 1948. do 1955. Od 1943. do 1947. bio je član Bečke državne opere, a od 1955. do 1995. nastupao je u Njemačkoj operi u Berlinu. Bio je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Nezaboravne uloge u zagrebačkom HNK-u, milanskoj Scali, Beču, Berlinu

Nezaboravne su njegove uloge Postolara u Wagnerovim "Majstorima pjevačima" u obnovljenoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1969., Holandeza u Wagnerovu "Ukletom Holandezu", 1975. ili Wotana u koncertnoj izvedbi "Walküre" pod ravnanjem Lovre pl. Matačića 1974. godine.

Na pozornici zagrebačkoga HNK nastupio je u ulozi Nika Marinovića uz Marijanu Radev na praizvedbi Brkanovićeva "Ekvinocija" 1950. te ulogama Mozartova Don Juana 1948., Scarpije u Puccinijevoj "Tosci", Nicka Shadowa u Stravinskijevu "Životu razvratnika", Borisa Godunova u istoimenoj operi Musorgskoga, Gazde Marka u Gotovčevu "Eri s onoga svijeta", Sulejmana u Zajčevu "Nikoli Šubiću Zrinjskom", Igora u Borodinovu "Knezu Igoru".

Neralićeva se karijera razvijala stalno uzlaznom putanjom do najviših vrhunaca, nikada ne upoznavši padove te bilježi oko 4000 nastupa u 155 basovskih opernih uloga na različitim domaćim i europskim scenama, 46 vokalno orkestralnih djela i 6 ciklusa pjesama te nebrojene koncertne izvedbe. Među opernim izvedbama ima i nekoliko praizvedbi - šest opera hrvatskih skladatelja i jedanaest inozemnih. U njegovu golemom opusu blista nekoliko kreacija koje čine povijest hrvatske operne reprodukcije i nekoliko koje je istaknuti hrvatski umjetnik pronosio svijetom na mnogim velikim svjetskim scenama, prvenstveno u milanskoj Scali, ističu iz HNK.

Talijanska publika upoznala je cijeli njegov wagnerijanski repertoar koji je tumačio i uz veliku Birgit Nilsson, s kojom je baš u Scali i pod ravnanjem Hansa Knappertsbuscha interpretirao svojega slavnog Holandeza. Upravo je uloga Holandeza bila Neralićeva odskočna daska u svijet, za njegov ulazak u tada Gradsku, a zatim Državnu operu u Berlinu 1955. godine. Tu je ulogu pjevao najčešće u karijeri, 123 puta.

U Beču je u razdoblju od 1943. do 1947. uloge Lindorfa / Coppeliusa / Dapertutta / Dr. Miraclea u "Hoffmannovim pričama" J. Offenbacha tumačio 42 puta, a u cijeloj karijeri čak 94 puta. Nastupio je i u ulozi Jaga u Verdijevu Otellu, pod ravnanjem slavnoga Herberta von Karajana.

Zahvaljujući nizu uloga ostvarenih na sceni berlinskoga Državnog kazališta, 1963. dobio je naslov Kammersängera komornoga pjevača.

Na pozornici zagrebačkoga HNK posljednji je put ovaj veliki umjetnik nastupio u ulozi Ivana Hovanskoga, 9. prosinca 2000., kada je u povodu njegova 84. rođendana upriličena svečana izvedba opere "Hovanščina" Modesta Petroviča Musorgskoga.