Ni nakon prometne nesreće nije odustao od svog sna

Mladi atletičar i ovogodišnji brončani paraolimpijac Velimir Šandor iz Velike Gorice nakon prometne nesreće nije gubio nadu u ostvarenje životnog sna - postati svjetski rekorder u bacanju diska. Nedavno je u uredu Velika Gorica predstavljen poštanski žig s njegovim likom.

Hrvatski atletičar Velimir Šandor osvojio je nedavno brončanu medalju na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru u bacanju diska. Ljubav prema sportu gajio je i prije invaliditeta. Igrao je košarku i trenirao nogomet. A onda mu se dogodila prometna nesreća. Vraćali smo se sa turnira doma i ja sam izgubio kontrolu nad vozilom, izletio s ceste i probudio se u Draškovićevoj s invaliditetom. Kako sam slomio vrat nisam mogao 3, 4 tjedna ništa pomaknuti. Ni ruke ni noge, pa je polako krenulo na bolje s terapijama. Vratili su se pokreti u rukama, osjet u nogama i u cijelom tijelu i išlo je svakim danom sve bolje.

Velimir se oporavio, ali ne do kraja. Od 2006. u invalidskim je kolicima. Kaže, bilo je i kriza. Depresija nije bilo. Ja sam više neki eksplozivan tip; nešto sam si zacrto u glavu da bih mogao napraviti, a zapravo to ne mogu. Onda je bilo situacija da sam glavom udarao u zid, šakama... Zšto to ne mogu?  Shvatio je da ništa ne može postići preko noći. Već polako: korak po korak. I naučio se strpljenju.

Zaposlio se kao referent u pekarsko-slastičarskoj zadruzi na puno radno vrijeme, a u slobodno vrijeme počeo je trenirati atletiku, odnosno bacanje diska na stadionu u Velikoj Gorici. Kaže, uspjeh u sportu došao je zahvaljujući mukotrpnim treninzima i podršci roditelja i trenera Ivana Čengića. Treniramo 5, 6 nekad i više sati dnevno. Ti treninzi stvarno su naporni. Njemu treba pomoć praktički za sve. Disk moram donijeti... kod svake vježbe vezati ruku... Na treninzima smo se i privatno povezali, postali dobri prijatelji i to funkcionira super,  hvali trener Velimira.

Prvi na svjetskim igrama osoba s invaliditetom u Rusiji, treći na svjetskom prvenstvu u Dohi, srebro na europskom, bronca na paraolimpijskim igrama, dokazu su da se upornošću sve može. Velimir ima cilj postati svjetski rekorder u bacanju diska. A privatno svaki trenutak koristi da bude u prirodi ili na selu. Kada jednog dana i prestane sport i dalje ću biti na selu. Možda neku mini farmu, neku proizvodnju mesnu imati , jer jako volim kad dođe zima raditi kobasice, špek i takve stvari.  Inspirativno!

I što reći onima koji nemaju snage poput Velimira? Ja bih samo rekao: Nek otvore vrata i neka krenu van. Neka se ne zatvaraju unutra, nek sebe puste van! Mi svi vjerojatno sanjamo nekaj. Svi mi imamo snove neke... ti snovi ne trebaju ostat samo snovi, nego trebaju krenuti realizirati. Da bi ih realizirali, trebamo početi raditi na njima!