Varaždinske Toplice, i lječilište i važno arheološko nalazište

Varaždinske Toplice jedno su od najstarijih lječilišta u Hrvatskoj. Svoju slavu zahvaljuju termomineralnoj vodi i ljekovitom blatu.

Danas ovdje djeluje najveća medicinska ustanova za rehabilitaciju u nas, Specijalna bolnica. Skrbi se za gotovo 1000 bolesnika s oštećenjima kralježnice, moždine, ortopedskim, reumatskim i neurološkim bolestima, no i za one koji dolaze preventivno, radi očuvanja dobroga zdravlja. Tradicija liječenja seže još u rimsko doba kada je ovo mjesto poznato pod imenom Aquae Iasae.

Aquae Iasae su već u Rimsko doba bile izuzetno popularne prvenstveno zbog ljekovitosti te termalne vode koje su Rimljani to čudotvorno djelovanje vode pripisivali raznim božanstvima tako da je oko izvorišta bilo izgrađeno svetište,  objašnjava Dora Kušan Špalj, arheologinja Arheološkog muzeja u Zagrebu. Lokalitet rimskih termi istraživan je od 50-ih godina prošlog stoljeća, 90-ih je utvrđeno da uz izvorište postoji i veliki bazen, a 2011. došlo je do novih otkrića. U tim istraživanjima pokazalo se da su zidovi izvorišnog bazena bili popravljani u 4. stoljeću i tada su kao običan građevinski materijal korišteni stariji natpisi, reljefi, skulpture. Pronašli ukupno 50 različitih kamenih spomenika,  ističe arheologinja Kušan Špalj.
Neki se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu koji vodi arheološka istraživanja, a vratit će ih na lokaciju kada se za njih izgradi muzejski postav. No, dio spomenika već sada se može razgledati u Varaždinskim Toplicama, u lijepo uređenom postavu Zavičajnog muzeja. Ovdje je  izložena i Minerva, božica liječenja i zdravlja, zaštitni znak mjesta i lječilišta.

U novijoj povijesti korištenje termomineralnih izvora procvat je doživjelo tek u 18. stoljeću. Već 1709. godine učinjena je prva analiza vode i to je prva takva analiza u Hrvatskoj. Doktor Fleier učinio ju je u Grazu, a objavljena je u jednoj monografiji. Od tada se razvija lječilišni turizam, sve do današnjih dana,  kaže Silva Potrebica, dr. med., fizijatar reumatolog.

Vlasnik lječilišta bio je zagrebački Kaptol, pa su ovdje visoki crkveni dostojanstvenici bili česti gosti. U razvoj  mjesta i podizanje kvalitete kupelji mnogo  su investirali, ali su sve do 19. stoljeća vodili  borbu s nadriliječnicima, tzv. fušbarbirima. To su bili ljudi s našeg područja, koji su imali određena znanja o medicini , no nisu bili školovani. Koristili su prirodne pripravke, a bili su poznati da su puštali krv u našim drvenim, a kasnije u zidanim bazenima,  kazuje Spomenka Vlahović, ravnateljica Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice  
 
Godine 1820. dolazi prvi pravi kupališni liječnik koji liječi pacijente prema terapijskim postupcima suvremene medicine. Zato se ta godina smatra početkom lječilišne povijesti Varaždinskih Toplica. Preko puta muzeja Konstantinov dom u kojem je bio središte kupališnog, lječilišnog, društvenog života. Postojala je još jedna kupelj, Lovrina kupelj,  ističe ravnateljica Vlahović. O popularnosti i društvenom životu onodobnih toplica svjedoči i pronađena glazba, francuska polka za klavir, Sjećanje na Varaždinske Toplice, skladatelja Josipa Vanjeka.

Danas se Varaždinske Toplice uz neupitnu medicinsku izvrsnost žele pozicionirati na turističku i kulturnu kartu Hrvatske. Naime, arheološko nalazište Aquae Iasae jedno je od najvažnijih u Europi, a njihova prezentacija, zajedno s postavom Zavičajnog muzeja te turističkim smještajnim kapacitetima trebala bi Varaždinskim Toplicama osigurati to zasluženo mjesto.