Život protkan plesom

Plesačica, plesna pedagoginja i koreografkinja Lidija Iveković nikada nije mislila da će joj ples postati profesija, jer za nju je on bio tek ljubav kojoj bi utekla svaki puta kada ju život nije mazio... a tako joj je bilo često. Predajući se plesu stvarala je svoju životnu koreografiju.

Lidiji Iveković je dvorana, možemo reći, njen dom. I on je na svakom mjestu gdje može plesati. A kada govori o plesu, govori zapravo o cijelom svom životu. Živjela sam u selu Vladislavci. Malom mjestu pored Osijeka i financijska situacije je bila dosta loša, a ja sam htjela putovati u školu i na ples i jednostavno sam s 15 i pol godina odlučila preseliti se u Osijek Iako je Lidija još kao osnovnoškolka plesala u svojoj sobi i s prijateljicama na osnovnoškolskim priredbama. U Osijeku je naučila prve plesne korake vođene nogama profesionalaca. Tamo je naučila i raditi, jer morala se sama financirati. Dogodile su se i neke obiteljske tragedije koje  su me pratile kroz život. Umro mi je otac dosta rano, brat od leukemije i sestra je poginula u prometnoj s njezinim mužem.  A ples i dvorna bio joj je bijeg od svih tih situacija. Kada zatvorite vrata dvorane, ponesu vas ljudi, muzika, energija, zaboravite što se događa vani. Naravno kad sve to završi, vi se vraćate u realnost i morate se boriti s njom.

Od osječkih prvih plesnih koraka do danas prošlo je punih 20 godina tijekom kojih je Lidijin ples postajao sve zapaženiji. Mi iz manjih sredina nismo imali osjećaj da možemo imati šanse proći u velikim projekima u Zagrebu ili za neke estradne zvijezde, kazalište, televiziju... Ali kako sam dolazila na plesne seminare i dodatnu edukaciju u Zagreb, primjetili su me neki pedagodzi, koreografi i tako je počela  i rad i selidba u Zagreb.  Njen mali svijet postao je velik, obasjala su je svjetla reflektora,  projekti za koje je mislila da su nedostižni postali su stvarni. Primjetio jedan koreograf s kojim sam putovala po inozemstvu i radila mu kao asistent za brodvejske mjuzikle 'Fame' i 'Cabare'. To su već bila ozbiljna plesna iskustva.

Faze plesa koje je, kako kaže, do sada prošla bile su od učenice, plesačice i 'performera', pa do trenera i koreografa. Godine ispunjene i tugom i srećom koju je nalazila u plesu. Sve tragedije su nekako ostavile neke traume i zato današnji plesni studio nosi značajno ime 'Escape' (bijeg).  Njezina plesna vojska danas čini čak 400 ljudi koji kao i ona vole ples, a vole i nju. Znaju njezine vrline i pokoju manu. Od djevojčice koja je izmišljala plesne koreografije u svojoj sobi u Vladislavcima, do plesnog pedagoga i vlasnice svog plesnog raja. Vjerujem da sam bolja osoba, jer radim nešto što volim i dan danas.

Životna koreografija Lidije Iveković je baš kao i plesna - teški koraci i padovi, pa usponi i skokovi koji vinu u nebo i donose osmijeh i uspjeh.