Hipoterapija pomaže djeci s cerebralnom paralizom

Udruga za terapijsko jahanje Krila ove godine slavi 21 godinu postojanja. Njihovi programi hipoterapije i terapijskog jahanja pomažu i podižu kvalitetu života desecima djece s cerebralnom paralizom i njihovim roditeljima.

Osmogodišnji Viktor boluje od cerebralne paralize i ne može ni hodati ni govoriti. Najbolje se osjeća kad sjedi na leđima kobile Đurđe. Njegov glavni problem je što je jako pokočen. Njegovi mišići su jako stisnuti. Ima pojačan spazam,  ističe mama Sandra Bobić Majić. Nakon jahanja je jako opušten, znači bolja mu je postura tijela kompletna, bolja položaj glave, kompletna ravnoteža.  Vikotra se ne boji konja i veseli se svakom dolasku. On je među nekoliko desetaka djece koja pohađaju program hipoterapije udruge za terapijsko jahanje Krila. Počeo je jahati prije punih 6 godina.

Udruga za terapijsko jahanje Krila postoji od 1995. godine. Osnovalo ju je dvoje Amerikanaca s namjerom da pomognu u rehabilitaciji povratnika iz Domovinskog rata. Međutim zbog nešto slabijeg odaziva povratnika i ranjenika iz Domovinskog rata udruga Krila se posredno korak po korak preorijentirala na osobe s invaliditetom, a u zadnjih 6 godina isključivo na djecu sa cerebralnom paralizom,  otkriva Saša Tuskar, predsjednik Udurge. Uz terapijsko jahanje čija je korist najviše u zadovoljstvu polaznika, udruga osigurava i hipoterapiju, medicinski dokazani i priznati program koji provode isključivo školovani fizioterapeuti s dvije godine dodatnog obrazovanja za hipoterapeuta. Nju djeca ne doživljavaju kao terapiju. Više im je to kao nekakav vid rekreacije, zabave, boravka u prirodi, na otvorenom,  ističe Jelena Oreško, viši fizioterapeut i hipoterapeut. U načelu su sretna i zadovoljna jer je to za njih jedno novo iskustvo. Primarno jer su u prirodi,  na konju su, kreću se. Pokreti konja stimuliraju mišiće zdjelice na način kao kod ljudskog hoda tako da im to daje dimenziju koju velik dio te djece nije iskusio. Time dobiju osjećaj orijentacije u prostoru, dobiju veće samopouzdanje, pa se bolje socijaliziraju. 

Udruga Krila financira se preko javnih natječaja, a pomaže im i Grad Zagreb pa su programi terapijskog jahanja i hipoterapije korisnicima vrlo pristupačni. Članovi su ujedno i korisnici, a samo djeca s cerebralnom paralizom to mogu postati.  Tretamani su za njih potpuno besplatni, odnosno plaćaju samo članarinu,  kaže Saša Tuskar. Cilj hipoterapije uvijek je isti: što bolje osposobiti dijete da bude samostalnije u svakodnevnim aktivnostima. Rezultati rada udruge su dobri, mnoga djeca poboljšala su svoj status, a poneka su nakon terapija i prohodala uz pomoć hodalice.

Nekome se to može činiti kao malen napredak, ali djeci s cerebralnom paralizom i njihovim roditeljima i najmanji pomak neizmjerno puno znači.