Svećenik koji brine o izbjeglicama

Migranti su naša braća i sestre u potrazi za boljim životom, daleko od siromaštva, gladi, izrabljivanja i nepravedne raspodjele dobara našeg planeta, koja bismo svi trebali ravnopravno dijeliti, riječi su pape Franje koje je svijetu uputio 20. lipnja, na Svjetski dan izbjeglica.

Između rujna 2015. i ožujka 2016. kroz Hrvatsku je prošlo 658 068 izbjeglica i migranata. Naši su im građani pružili veliku pomoć i pokazali razumijevanje za njihove patnje i probleme, među njima i svećenik Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

Biti prijatelj, biti oslonac, biti blizu - osnovna je zadaća Isusovačke službe za izbjeglice, neprofitne vjerske udruge koja u Hrvatskoj djeluje već 23 godine. Svećenik Tvrtko Barun od 2014. radi u prihvatilištu za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama, gdje je trenutačno oko 500 ljudi. Zemlje iz kojih dolaze su raznolike - Sirija, Afganistan, Iran, Irak, Maroko. Svakodnevni posao ovdje i aktivnosti idu u smjeru psihosocijalne podrške, s obzirom na sve što su prošli, traume, stresovi. I pomoći im u trenutnom životu. Kako prijeći traume, osnažiti osobu, da bi budućnost bila ljepša i radosnija za njih,  opisuje svoj rad Tvrtko. On im svakodnevno pomaže u prevladavanju zapreka i suočavanju s brojnim izazovima. Svakomu od njih na raspolaganju su različite aktivnosti uz  koje nakratko zaboravljaju svoju nesretnu sudbinu. Od plesnog programa, radionica sa ženama, te ranjivije skupine, radionice s djecom, edukativne radionice, pravno savjetovanje, individualno, grupno.

Said Zoulkefel je, kao i tisuće njegovih zemljaka, bio primoran napustiti obiteljski dom u rodnoj Siriji. Po zanimanju je pisac, a u Zagreb je stigao prije dva mjeseca. Atmosfera u Zagrebu je vrlo lijepa. Hrvati su divni prema meni i ovdje se ne osjećam kao stranac,  kaže. Teško je gledati slike razaranja u Siriji. Još mi je to čudno, katkad ne mogu vjerovati da je to stvarno. Kad se sjetim Sirije prije rata - bila je to sigurna zemlja. Ljudi su se družili, mogli ste naći mnogo prijatelja, ekonomija je bila stabilna. I onda je gotovo preko noći ratni vihor s Bliskog istoka u progonstvo natjerao rijeke izbjeglica. Put u nepoznato prepun strahova i strepnji doveo ih je i u našu zemlju.

To su scene bile prilično jake s obzirom koliko je ljudi prolazilo, u kakvom stanju. Situacija, vrijeme, vremenska prognoza. Bilo je tu tužnih i žalosnih jako puno scena,  govori Tvrtko. Vjerujem da smo svi koji smo tamo radili nakon intenzivnog rada, kad bi bili sami i zaplakali. Jer dok radimo nema vremena za to. A onda kad si sam…

Svi oni sanjaju o svijetu u kojem ne postoje ratovi, podjele i progoni. Svijet u kojem se slobodno kreće. Svijet koji poznaje samo ljubav.