Unikatan nakit izumljen i izrađen u Hrvatskoj

Dioptrijsko staklo više nije rezervirano samo za naočale. Sanja Žižić Modrić od tog je materijala počela izrađivati nakit. I po tome je jedinstvena u svijetu.

Ne imati posao ne znači da vam preostaje samo sjediti kod kuće prekriženih ruku. Barem to kod Sanje Žižić Modrić nije bila opcija. Sanja je po struci profesorica likovne kulture, rođena je Riječanka, a živi u Zagrebu. Kako ni u metropoli nije uspjela dobiti posao u struci, posao si je sama stvorila. Počela je izrađivati dioptrijski nakit. Materijal koji koristim kod izrade ogrlica ili naušnica je leća koja se koristi kod gledanja kroz dioptrijske naočale,  objašnjava Sanja. Dok sam studirala radila sam u optici u Rijeci kao sestra, jer sam po srednjoj struci medicinska sestra i tada sam se po prvi put susrela s materijalima naočalnih leća i naočalama koje sam svakodnevno držala u rukama. Privukao me njihov sjaj, ti posebni premazi koje leće imaju na sebi.

Već je tada počela samo za sebe izrađivati dioptrijski nakit, i ne sluteći da će danas, godinama nakon fakulteta, on biti njezina jedinstvena priča. Koliko ja znam jedina sam na svijetu koja radi ovakav nakit i po tome je on isto jako poseban. Mislim da je ideja isto danas nešto u moru stvari koje postoje, koje se štancaju, znači da je ovo nešto stvarno posebno.  Proces izrade Sanjinog nakita vrlo je sličan procesu izrade naočala. Bude tu i crtanja šablona, i brušenja dioptrijskog stakla, šmirglanja, proces je prilično složen. Ipak je sve ručni, unikatni rad.

Trenutno radi teen kolekciju, koju ne radi od dioptrijskih leća. Jer djeca stavljaju svašta na oči, igraju se… A Sanja im nakitom ne želi kvariti vid. Kolekcija je foto nakit, kad se izađe na sunce potamni pod utjecajem sunca. 
Nedavno se pozabavila i reciklažom, tako što plastiku sunčanih i dioptrijskih naočala koje nisu u funkciji pretvara u ogrlice ili naušnice.  Ta je plastika isto zanimljiva. Ona je lagana, otporna udarce, lomove kod padova za razliku od nekih drugih plastika. S njom ima jako puno rezanja, šmirglanja, rašpanja, umakanja u kiseline, baš puno ručnog rada. Nije samo izrezati i to je to…

Sanjina kolekcija ima i funkcionalnih ogrlica. One ne služe samo za ukras, u isto vrijeme na njih možemo odložit naočale. Koliko puta se nekom od nas dogodilo da je naočale odložio u torbicu pa su ih ključevi izgrebli ili ostavio na sjedalu u autobusu i ostao bez njih. Posebno pazi i na materijal na koji stavlja svoje dioptrijske unikate. Lančiće i kopčice koje koristi prilikom izrade svojih ogrlica i naušnica su od čelika, za što posjeduje i certifikat sa Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar u Zagrebu, jer želi da njen nakit mogu nositi i oni sa osjetljivom kožom i alergijama. 

Sanja nema trgovinu u kojoj bi prodavala nakit. Njegove fotografije objavi na društvenim mrežama, ali i to je bilo dovoljno da ga mnogi prepoznaju te da ga nose i na Novom Zelandu, Americi, Kanadi, Velikoj Britaniji…

A planovi za dalje? Kaže, i dalje će proučavati nove materijale i biti kreativna. Jer želja joj je da diljem svijeta njezin dioptrijski nakit ljudi prepoznaju kao unikatan nakit izumljen i izrađen u Hrvatskoj.