Kraljica hrvatskog maratona

Mlada i uspješna sportašica Bojana Bjeljac, odnedavno je prvakinja Hrvatske u maratonu. U Zagreb je stigla iz Bosne i Hercegovine, a želja joj je pod hrvatskom zastavom nastupiti na sljedećim Olimpijskim igrama.

Trčati za Hrvatsku Bojani Bjeljac je velika čast. A ona, ne samo da trči nego i osvaja naslove. Neovisno o vremenskim prilikama i dobu dana Bojana i njezin trener Mladen Kršek svakodnevno su na tartanu. Dobra forma i rezultati, kakve ostvaruje ova 27-godišnjakinja, ne grade se preko noći. Iako je njezina priča s maratonom krenula sasvim slučajno, kako sam krenula trčati od 5 do 10 km, moj prijatelj Dalibor Nadimović primijetio me uz cestu. Pozvao me da idem s njim na jednu utrku u Hrvatskoj, koja se održavala na Jarunu.  Kada je stigla u Zagreb, u njemu je i ostala. Dobila je hrvatsko državljanstvo, postala član Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac i specijalizirala se za utrke na duge staze. U listopadu je postala – kraljica hrvatskog maratona. Ponosna sam jako na tu utrku, sretna sam što sam uspjela pobijediti u jakoj konkurenciji najboljih hrvatskih maratonki. To mi je dodatni motiv za dalje, da budem još bolja.

Suradnja s trenerom Mladenom Kršekom počela je ovog ljeta. Pobijedila je sve naše najbolje maratonke i ostvarila je svoj najbolji rezultat 2:40:51, što je eto za više od četiri minute bolje od olimpijske norme. Čak mogu reći da je to bolje od onog što smo i planirali,  ističe trener Kršek, Atletski klub Dinamo Zrinjevac. Ovakav rezultat trkačice koja je prije samo nekoliko godina bila rekreativka ne događa se svaki dan. Recept je jasan, kaže Bojana, 24-satna predanost onome što najviše voli – trčanju. Ja sam samo u trčanju, jako je teško. A oni koji još rade uz treninge, ne znam kako to uspiju ukomponirati. Treninzi za maraton su dosta iscrpljujući i jednostavno, teško se oporaviti. Kad bi radila još nešto, jednostavno ne znam kako bi to išlo zajedno,  iskrena je Bojana koja dva puta dnevno trenira, rano liježe, a kasnonoćni izlasci su joj nepoznanica. Svoj životni stil nikada ne bi promijenila. Meni nikad nije došlo da odustanem jer jednostavno volim taj sport i volim trčanje.

A o čemu razmišlja kad trči napornu utrku od 42 kilometra? Razmišljam naravno o svemu, ali najbolje je ne razmišljati ni o čemu u takvim trenucima, jer svako nas razmišljanje troši. Najbolje je u tim trenucima biti rasterećen i samo razmišljati kako doći do cilja. Sljedeći je cilj Svjetsko prvenstvo u Londonu, na kojem želi ostvariti što bolji rezultat uoči 2018., kada će pokušati doći do norme za Olimpijske igre. Bojana se veseli Svjetskom prvenstvu na kojem želi postići još bolje rezultate, a trener Kršek planira i trčanje na 5 i 10 km što bi joj  dalo na neki način mogućnost da još više napreduje u maratonu.  Uz svesrdnu njegovu pomoć, ali i najvažnije osobe u njezinu životu – oca koji je prati iako nije blizu.

Jedno je sigurno, brzinom kojom se Bojana uspinje znači da bi uskoro mogla biti oštra konkurencija najboljim europskim maratonkama.