Što čitati: napet i pustolovn ili intiman i suptilan roman

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.
Danas preporučuje napetu i pustolovnu knjigu punu neočekivanih obrata i osjećaja ili intiman, suptilan roman sklon brojnim izletima unutar fabule.

Maria Dueñas - La Templanza, vinograd života

María Dueñas španjolska je književnica, doktorirala je englesku filologiju i radi kao profesorica na Sveučilištu. Predavala je na američkim sveučilištima, piše znanstvene članke i sudjeluje u raznim obrazovnim, kulturnim i uredničkim projektima. Svojim prvim romanom 'Vrijeme između krojenja', objavljenim 2009., privukla je pozornost čitatelja i postigla uspjeh kod kritike, a roman je preveden na više od 20 jezika. Kritičari spominju kako su zapleti njezinih romana pomalo slatkasti i naivni, što privlači čitatelje, ali se potom razvijaju u kvalitetnu i kompleksnu prozu.

Napeta i pustolovna, puna neočekivanih obrata i osjećaja, saga 'La Templanza' odvodi čitatelja u 19. stoljeće, u Meksiko, Kubu i Andaluziju, na ulice Havane i u idilične španjolske vinograde dok prati avanture šarmantnoga glavnog junaka. U silnoj želji da ponovno pokrene proizvodnju srebra u svojem rudniku Mauro Larrea spreman je staviti na kocku sve što ima. Uvjeren u svoje sposobnosti zahvaljujući kojima je od siromašnog rudara postao jedan od najuvaženijih građana Meksika, odluči uložiti golemi novac u američke strojeve. No izbija građanski rat Sjevera i Juga, a njegov američki partner pogiba. Mauro preko noći ostaje bez ičega, no sreća ga ipak ne napušta - na neobičan način u Havani u dvije partije biljara dobije jedan stari vinograd i vraća se u svoju domovinu Španjolsku. Krene preko oceana kako bi posjed prodao i izbavio se iz dugova, kad stigne u uspavani andaluzijski grad, čeka ga još puno iznenađenja, a nesuđena nasljednica La Templanze samo je jedan od izazova s kojima se mora suočiti.

Dueñas ponovo pokazuje dar velike pripovjedačice. Njezina priča sadrži avanturu, ljubav, intrigu, prevaru i stalnu emocionalnu napetost. Isprepletanost likova; lako se poistovjetiti s njima; priča je uvijek fokusirana na likove i njihove emocije; oni su usamljeni, melankolični, primorani početi iz početka, svjesni kako su povijest i sudbina surovi, ali kako treba naći novi put do sreće. Dueñas koristi malo povijesne faktografije koja stvara povijesnu pozadinu i puno mašte. Kao i u romanu 'Vrijeme između krojenja' gdje mlada švelja postaje špijunka, i ovdje je velika važnost ženskog lika SoledadClaydon, udovice i prije muževe smrti i poduzetne trgovkinje vinom. U svim knjigama ove autorice postoji lik snažne žene, koje snagu pronađu tek kad ih život slomi; nakon nekog događaja moraju se boriti protiv nedaća kako bi preživjele.

Vjera u pozitivan pristup životu; s vremenom, hrabrošću, refleksijom i uz pomoć drugih likova u mogućnosti su ponovo ustati i ponovo se izgraditi.


Maja Gal Štromar - Misli na mene kad ti je lijepo

Maja Gal Štromar višestruko je talentirana slovenska umjetnica, glumica, pjesnikinja, redateljica, prevoditeljica s romanskih jezika, kazališna pedagoginja, profesorica retorike, scenaristica i spisateljica

'Misli na mene kad ti je lijepo'  intiman je i suptilan roman sklon brojnim izletima unutar fabule. U romanu se 'sukobljavaju' sadašnje i prošlo vrijeme, trenutak u kojem se pripovjedačica suočava sa smrću oca i brojni flashbackovi kojima se vraća u povijest njihova kompliciranog odnosa, ne bi li na taj način razbistrila sebe samu, njega i odnos koji ju je u potpunost obilježio kao osobu.

Vrlo iskren i dramatičan roman u kojem pripovjedačica pisanjem istovremeno izgrađuje i mijenja samu sebe, u tekstu nam prezentirajući sve svoje glasove, od povrijeđene djevojčice do zrele žena. Otac ju je, naime, ostavio kada joj je bio najpotrebniji i čitavog je dosadašnjeg života propitivala tu njegovu odsutnost. Pripovjedačica se suočava s vlastitim prazninama, čežnjama, strahovima, razočarenjima, krivnjama, djelomice 'zatvorenim' i u snovima i u tome smislu roman funkcionira kao psihološka studija, razgovor pripovjedačice sa samom sobom.

Rijetke zajedničke slike iz djetinjstva koje pamti, slaganje mozaika o ocu kao osobi koja nije pokazivala emocije i skrivala svoje slabosti, istovremeno živeći jedan posve drugi život s drugom obitelji o kojemu ona nije ništa znala, svakako su bolne, ali istovremeno i pročišćavajuće.