Varaždinske pripreme za Božić

Još nas dva dana dijele do Božića i zahuktava se priprema jela za blagdanski stol. Varaždinci će blagdane popratiti tradicionalnim jelima svojih predaka, otkrili smo na tamošnjem placu, u gradu, pa i u muzeju.

Niske temperature i okićeni grad - pravo predblagdansko ozračje. S druge strane prozora već miriše na cimet, naranče, prve kolačiće. Baš kao i krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se građanska gastronomska kultura oblikovala iz tradicije plemićkih obitelji. S velikom se radošću čekao Božić. Odnosno, već na Badnju večer okupljala se uža obitelj. Pogotovo u obiteljima u kojima su bili djedovi i bake. Jela se riba, najčešče šaran. U Varaždin je rano došla i kultura jedenja bakalara i morskih riba, ističe Mirjana Dučakijević, savjetnica u Gradskom muzeju Varaždin.

Na varaždinskom placu, u trbuhu grada, zavidna je ponuda ribe. Ima tu orade, brancina, tunjevine, lososa,  trilje, oslića, arbuna, kozice, lignje, lignjune i male hobotnice. Iako još nije zavladala predblagdanska groznica i trgovci tvrde kako još ne osjećaju povećani promet, oni koje smo susreli, ako i štede veći dio godine, za Božić se odlučuju prepustiti tradiciji: Kupujem oslić za Badnjak, Za Božić su pripreme sve kao i za svaki Božić -  obilje kolača, patka, odojak, francuska salata i svi drugi kolačići koji se tradicionalno pripremaju za Božić.

Ekološki uzgojeni agrumi stigli su s Pelješca, domaće jabuke nekoć su se darivale. U mliječnoj kući - jaja za kolače, francusku, sirevi, a onda i kiselo zelje i repa za domaću detoksikaciju. Kumice na placu nude blitvu, raštiku, crveno i bijelo zelje, poriluk, kelj, grincajg, sve potrebno za blagdanski jelovnik. Tko bolje zna od prodavačica na tržnici. Kod nas u Varaždinu na Badnjak se jedu riblji specijaliteti s blitvom. Povećana je potražnja za blitvom i krumpirom. Na Božić je na blagdanskom stolu  raca ili pura s mlincima i goveđa juha. kaže Dušanka Stolnik.
Bez purice nema, blagdanskog ugođaja. Naravno, uz to ide čaša finoga vina, tvrde Varaždinci.

Prije 100-tinjak godina uživalo se u radosti iščekivanja Božića, pjevalo oko drvca, s djecom otvaralo poklone. Poslije ponoći jele su se kobasice sa zeljem. U mirna je snježna jutra, tvrdi povjesničarka umjetnosti Mirjana Dučakijević, i sama strastvena kuharica, uz zvonjavu zvona i čestitanje, počelo kuhanje ručka. Juha se kuhala najčešće od sitniša kako su je tu još zvali, a danas ajngemahtec s knedlecima od jetara. Isto tako, najčešće se jela purica s mlincima, koja je u ovom dijelu Hrvatske od 17. stoljeća. Pekli su se i raznovrsni 'sitni' kolači - najčešće london štanglice, pusrli, filane oblatne, medenjaci i razni drugi koji peku još i danas.' Na božićnom je stolu obavezno bila torta, ili više njih - od oraha, badema, suhog voća, pila se bola s narančama.

Današnje Varaždinke nimalo ne zaostaju za svojim prethodnicama: Peku se kolači. Suhi su uglavnom gotovi, a u petak popodne i subotu ujutro na red dolaze torte, kuglofi, orahnjače, makovnjače. Nikad se nisam toliko veselila Božiću jer ove je godine kćer rekla da će sve napraviti sama, otkriva jedna Varaždinka.

Temelj gastronomske priče o varaždinskom Božiću i dalje je isti. Nadahnuti receptima, mirisima i okusima iz kuhinja naših prabaka, sasvim u trendu prijeko potrebnog usporavanja - preostaje nam zaustaviti trenutke najradosnijeg blagdana.