Na Štefanje u Štefanju

U Štefanju u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, kako i samo ime mjesta kaže, osobito štuju istoimeni blagdan – sv. Stjepana. Po svecu zaštitniku su jedinstveni u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a i šire.

Neposredno nakon Božića, nekako u njegovoj sjeni ostaje sv. Stjepan, kršćanski prvomučenik i stoga je ekipa Dobrog jutra baš u ovom selu istražila koji je značaj tog sveca, koji je kamenovan, a po uzoru na učitelja Isusa Krsta, muku podnosi strpljivo i moli za mučitelje. Jedan od progonitelja je i Savao.

Štefanjska je crkva sv. Stjepana prvomučenika jedna od najstarijih u ovom dijelu Hrvatske, građena 1242. godine kada provaljuju Mongoli i dolaze do Čazme. Neki misle da je u nju doneseno tijelo Hercega Kolomana, brata ugarskog kralja kako bi ga zaštitili od oskvrnuća. Štefanjci se ponose i crkvenim zvonima, koja su još za vrijeme Austrougarske bila odmah po akustici na glasu iza budimpeštanskih. Sačuvao ih je župnik koji je za topove u Prvom svjetskom ratu - ponudio zvona pokrajnjih kapela da bi najbolja sačuvao.

Štefanje ne bi bilo Štefanje bez brojnih Stjepana i Štefica. Nomen est omen, ime je znak, ime je i čast pa ga, kao i zvona, treba sačuvati i prenositi. Mnogo znamena i jedinstvenosti ima ovo selo. Uvijek je bilo na granici obrane. Osim crkve, tradiciju sela čuva i stara lipa koju zovu 'turska'. Tvrde da je starija i od Gupčeve. Čuvala je selo i bila granica slobodne Hrvatske preko koje Turci nisu prešli.