70 godina boksa u Puli

Kraj prosinca bio je u znaku proslave 70. godišnjice Boksačkog kluba Pula. Proslava je održana u pulskom Domu sportova koji upravo nosi ime legendarnog boksača Mate Parlova. Bila je to prilika za prisjećanje na slavna vremena pulskog boksa, ali i za dodjelu priznanja zaslužnima za afirmaciju kluba koji je dao mnogo velikih imena boksačkom sportu na ovim prostorima.

Boksački klub Pula, osnovan 1946. godine, jedan je od najtrofejnijih i najuspješnijih hrvatskih klubova svih vremena. Njegovi su boksači s Europskih, Svjetskih prvenstava, Mediteranskih, Balkanskih i Olimpijskih igara donijeli u klub čak 22 medalje. Prvo ime kluba bio je legendarni Mate Parlov koji je u amaterskom i profesionalnom boksu osvojio sve što se osvojiti moglo. Mate Parlov pulski je biser, tu nema dvojbe, sportaš stoljeća. Ono što mogu istaći je da do 1991. 36 boksača osvojilo 92 titule prvaka Hrvatske, a da je u novijoj povijesti 13 boksača osvojilo 42 državne titule,  naglašava Miro Hlušićka, tajnik BK Pula.

Mnogim bivšim boksačima naviru uspomene na slavnu prošlost pulskog boksa. Stevo Kovijanić boksao je od 1965. do 1980., a Dorijan Čalić je nakon dugogodišnje boksačke karijere od 1972. do 1986. postao profesionalni trener. U to sam vrijeme bio prvak Hrvatske 13 puta. Zajedno smo boksali s Parlovom, putovali smo skroz zajedno. Cijela ekipa bila je jako dobra, stabilna. U to smo vrijeme bili prvi u Jugoslaviji,  prisjeća se Stevo. U naše vrijeme je bio drugi način boksanja, drugi način takmičenja, Sad je više pojedinačno, prije je bilo ekipno. Mogu izdvojit generaciju 1982./1983. kad smo bili prvaci Jugoslavije. Prije je bilo nemoguće da netko osim Srbije osvoji prvo mjesto. Mi smo bili jedini klub iz Hrvatske koji je to osvojio,  dodaje Dorijan.

Jedan od klupskih legendi je i Pero Tadić koji je prošao put od boksača do izbornika hrvatske reprezentacije. Pero uz svoje titule prvaka Jugoslavije i Balkana te 3. mjesta na Europskom i Svjetskom prvenstvu posebno izdvojio  pulsku publiku. Sretan sam što sam bio sudionik boksa u Puli, što sam imao priliku boksati s boksačima poput Parlova. Tu je bila i najbolja publika na svijetu, najkorektnija i realna. Publika je znala procijeniti. Na drugim mjestima to nije bio tako, svi su navijali za svoje.

Na svečanosti je dodijeljeno čak 67 priznanja bivšim članovima kluba, organizacijama i institucijama. Priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora dobio je i boksački klub Pula. Danas su se nad klubom nadvili financijski problemi, rezultata više nema kao nekad, ali za budućnost kluba ne treba brinuti jer mladi osvajaju titule državnih prvaka u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.