Mirelina Afrika

Zagrebačka odvjetnica Mirela Varović nekoliko je tjedana boravila u Tanzaniji gdje je posjetila svoju prijateljicu koja je ondje otišla volontirati, a kako život često piše romane, prijateljica se ondje se zaljubila u Frenka iz plemena Masai, udala i rodila dvoje djece.


Mirela se iz prve ruke uvjerila u surovost afričkog života i s ekipom Dobrog jutra podijelila iskustvo boravka na najsiromašnijem kontinentu svijeta. 'Htjela si Afriku - dobit ćeš Afriku', Mireli Varović je ove riječi kazala Marica, najbolja prijateljica iz fakultetskih dana nakon što je odvjetnica došla u Tanzaniju. Ona je prije 6 godina otišla volontirati u Tanzaniju. Na kraju se tamo zaljubila, udala za Masaija, rodila dvoje djece. Bila je prilika da ju odem posjetiti. Kad sam odlučila ići tamo nisam razmišljala o svom putu i nisam zamišljala svoj boravak tamo. Tek kad smo došli i kretali prema Maricinoj kući shvatila sam – 'Isuse, gdje sam to došla!?'.

Kad je tek stupila na afričko tlo, bila je uzbuđena što će upoznati novu kulturu i način život, potpuno različit od našeg. Kad sam došla na aerodrom mene je pričekao Frank, muž moje prijateljice. On ne zna engleski, ja ne znam svahili. Stajao je s tablom na kojoj je pisalo Mirela. I to je bilo u 3.30, u noći. Marica mi je javila da se ništa ne brinem i da samo odem s njim,  prisjeća se Mirela.

Maricu nije vidjela godinama, pa su emocije bile velike. Pogotovo kad je upoznala njezinu djecu, Antu (2) i Dubravku (3). Roditelji pričaju svahili i engleski, pa su još zbunjeni oko jezika kojim bi trebali pričati. Prezime im je Frank Malimengi Kongemokomna, s obzirom da kod plemena Masai djeca preuzimaju očevo i ime i prezime.  Pleme Masai uglavnom živi na području Kenije i Tanzanije, bavi se stočarstvom, a njihovo se bogatstvo mjeri brojem krava. Pripadnici plemena ponosni su na svoju tradiciju, običaje, kulturu... Ipak, mnogi su siromašni i jedva preživljavaju. Vani se kuha, vani se odvija život, nema prozora, samo neke rešetke na oknima. Marica svakodnevno vuče vodu iz bunara, nema perilice za suđe i veš. Prilično je težak život. Ali unatoč tome stekla sam dojam da su puno mirniji i zadovoljniji nego ljudi kod nas. Zadovoljni su time što imaju. Žive u sadašnjom trenutku, za danas. Ne razmišljaju o sutra. I općenito je moj dojam Afrike taj neki mir koji sam doživjela tamo.

Kao i druge zemlje na svijetu i one afričke imaju probleme s kojima se nastoje nositi. Ono što sam saznala iz razgovora s Maricom to je korupcija koju pokušavaju riješiti. Imaju novog predsjednika pa se neke stvari mijenjaju. Ali općenito žive siromašno, nema dovoljno posla za ljude. Niske su plaće. Frank kao čuvar radi za 70 eura mjesečno. Ljudi u hotelima isto rade za 500-600 kuna mjesečno. A cijene prehrane su kao kod nas.  Mirelina prijateljica Marica nedavno se s obitelji preselila u Hrvatsku i u potrazi je za poslom.

Svoj boravak u dalekoj Africi Mirela pamti po neopisivom unutarnjem miru i nada se kako će se opet ondje vratiti. Kad dođete tamo svima ste senzacija. Kao i kod nas kad dođe crnac, tako je njima kad vide bijelu ženu. Žele te dodirnuti, biti kraj tebe… Dragi su, nasmijani su. Daš im bombone i čokoladice. I onda je to super. Nekako mi je naglasak na tom miru. Kad sam otišla iz ovog stresa, užurbanosti i gužve imala sam taj mir. Iz dana u dan sam vidjela neke nove stvari, upoznavala nove ljude, nove običaje. Svaki dan je specifičan i poseban sam za sebe. Jedno jako lijepo iskustvo.

Iskustvo koje mijenja pogled na svijet i čini nas boljim i plemenitijim ljudima.