Očuvajmo bjeloglave supove

Bjeloglavi supovi gotovo su istrijebljeni. U Hrvatskoj danas živi još samo bjeloglavi sup Gyps fulvus. U mjestu Beli na otoku Cresu otvoreno je oporavilište za bjeloglave supove koji su otrovani ili ozlijeđeni. U tome su pomogli Javna ustanova Priroda iz Rijeke i Zoološki vrt u Zagrebu.

Bjeloglavi supovi početkom su 20. stoljeća bili rasprostranjeni po cijeloj Hrvatskoj – od Istre do Slavonije. Bilo je 30 gnjezdilišta. Sada ih ima svega 5-6 na Kvarneru. Ubijanje životinja je samo jedan od razloga zbog čega je njihova brojnost opala. Razlog je isto tako nedostatak hrane vezan uz smanjenje ekstenzivnog stočarstva. Tako da oni u prirodi nisu više u mogućnosti naći lešine kao nekad. Dalje, tu je vrlo velik utjecaj turizma i ljudi koji brodovima prilaze gnjezdilištima na otoku Cresu, Prviću i Krku po čemu su naši supovi jedinstveni u Europi. Možda se još na Siciliji gnijezde toliko nisko, unutar razine mora, pa svaki čamac ili brod koji pristane blizu može uznemiriti mladog supa prije nego što je sposoban za polijetanje. Onda te životinje upadnu u more i ukoliko se ne nađu unutar sat vremena velika je mogućnost uginuća,  objašnjava Andrea Bračko. U Belom na otoku Cresu postoji oporavilište za unesrećene i ranjene supove. Pod vodstvom Javne ustanove Priroda iz Rijeke i Zoološkog vrta u Zagrebu ljetos je oporavljeno 5 supova. Nakon toga ptice su puštene u prirodu.

Promatrajući let supova, jasno je što je ljepota slobode. Iako takvu prostranost nemaju u zoološkom vrtu, ondje su mnogo zaštićeniji. Hrane se na dnevnoj bazi, zaštićeni su od predator i travanja i ostalih negativnih utjecaja. Imaju veterinarsku njegu, pa je logično da im je životni vijek u zatočeništvu nešto duži, iako to jesu dugoživuće ptice koje mogu živjeti i 50-tak godina, ističe Andrea.

Kontakt s ljudima u hranilištima sveden je na minimum, tako se bolje snađu na slobodi. Posjetitelji koji navrate ptice mogu vidjeti tek kroz male otvore, a osoba koja je zadužena za brigu supova ulazi što je rjeđe moguće. U prirodi supovi hranu traže u skupinama. Strvinari nikada ili gotovo nikada ne napadaju živi plijen, dakle - ne love. Hrane se uginulim životinjama, i to uglavnom krupnijim sisavcima. S obzirom na to da se hrane strvinama, supovi se nakon obroka čiste - kupaju, a zatim sunčaju odnosno suše. A kada pronađu partnera - s njime provedu cijeli život. Svake godine mužjak i ženka zajedno slažu gnijezdo. Ženka snese jedno jaje, kojem treba relativno dugo da u njemu izraste mladunac. Tri mjeseca nakon što se izlegao još je ovisan o roditeljima, pa je postotak preživljavanja u prirodi malen. Odrastanje jednostavno dugo traje. Postotak smrtnosti mladunčadi do 5. godine je 70-90%, ovisno o kojem djelu Europe govorimo.  U Hrvatskoj se tijekom zime dio populacije seli, a dio ostaje na kvarnerskim otocima.

Bjeloglavi supovi iščezavaju, a vrlo su važni jer su čistači prirode i zadnja karika u hranidbenom lancu. Zato, pronađete li ranjenog bjeloglavog supa, odnesite ga u najbliže oporavilište ili zoološki vrt. Učinit ćete dobro djelo!