Zaljubljenik u istarsku glazbu

Mladi istarski nastavnik likovnog odgoja i glazbenik, Noel Šuran, objavio je priručnik za učenje sviranja najstarijeg istarskog glazbala, 'miha'. Glazbala sastavljenog od dvostruke drvene prebiraljke i kožne janjeće mješine. Uz priručnik, tu je i arhiva vezana za ovaj instrument.


U vrijeme elektronske glazbe i sintesajzera, svirati na nečemu ovako jednostavnom izgleda prava muka. Osobito što se, kako kaže Noel Šuran, svira i pjeva isključivo po sluhu, a svaki je glazbenik u suštini – samouk. Premda instrument pomalo nalikuje na škotske gajde, postoje velike razlike. Škotski instrument drugačije zvuči. Što je zanimljivo, on je uštiman, on je recimo u duru, a naš je u nekoj specifičnoj ljestvici, odnosno nije to ljestvica, u tom dvoglasju tijesnih intervala,  ističe Neol.

Istarska ljestvica zapravo ne postoji, kaže Noel. Jer nema osam tonova, već svega šest, i zbog toga što svaki instrument ima svoju, različitu ljestvicu. Ako bi se glazbena ljestvica usporedila s čovjekom koji se uspravlja iz ležećeg u sjedeći položaj, istarska glazba bila bi glazba čovjeka koji se nikad ne može posve uspraviti. Pritišću ga mali razmaci među tonovima, tijesni intervali težačkog života. Vrlo hiroviti instrumenti čak ovise o vremenskim prilikama i količini vlage u zraku. Svirati se može i bez mijeha, samo na gornji dio instrumenta, tzv. 'mišnice'. Na mišnice je malo teže svirati, kad se svira bez mješine. kad se ih stavi samo na usta, onda iziskuje dosta zraka, ali ako su piski lagani, ako su dobro naštimani i napravljeni onda ne troše puno zraka.  

Komu će sve koristiti nosač zvuka s uputama za sviranje 'miha', i koliko je ljudi zainteresirano za ovu glazbu? Istarske je instrumente teško i svirati, i slušati, kaže Noel. I onda neki reču ča tulite u te instrumente, prestanite, a mi ki to volim,o nima nas puno, ali mi uživamo u toj glazbi. Čak za mene ta glazba ima neku dimenziju, meni ti mikrotonovi valjda dobro odgovaraju na mozak. Kao kad padneš u trans dok sviraš…

Janjeću mješinu Noel pravi sam, ali proizvođača 'mišnica' sve je manje. Mnogo je onih koji serijski proizvode suvenirska, loša glazbala. Ali Noela to ne brine. Uvijek će se naći ljubitelja tradicionalne glazbe, neće nestati stari instrumenti.