Ponos Hrvatske - Ivan Jagustin

Svečana dodjela nagrade Ponos Hrvatske za 2016. godinu održat će se  3. veljače 2017.  U emisijama Dobro jutro, Hrvatska te Hrvatska uživo  od 28. prosinca do svečane dodjele pratimo reportaže o dobitnicima za 2016. godinu.

Ivan Jagustin trči već trideset pet godina. Istrčao je pedeset velikih i sedamdeset malih maratona. Kad se sve zbroji, kaže, pretrčao je pola Europe. Nije neobično što se time bavio dok je bio zdrav. Ali on je 'Ponos Hrvatske' jer ne odustaje. Zbog tumora mu je prije pet godina amputirana ruka, ima metastaze na plućima i bubregu. I dalje trči. 'Je li teško trčati kad čovjek ima rak i nema jednu ruku? Je, teško je, ali moja bolest je upućena svima koji su teško bolesni da uvijek ima nade i da se ne smiju predati. Ja sam u sportu pronašao duhovnu snagu. On mi daje snage da se nosim sa svim nedaćama i problemima', iskreno će Ivan.  
Neobično, kaže, ali rat, koji je proveo na ličkom i karlovačkom bojištu, pripremio ga je za ono što je slijedilo. Najprije otkaz u propaloj pulskoj tvrtki. Zatim dijagnoza, amputacija, kemoterapije. U posljednjih godinu dana napokon malo bolje vijesti. Dobio je terapiju od koje se tumor povlači. Pitanje je bi li to dočekao, kaže, da mu nije pomogla vjera.

Više ne trči desetke kilometara dnevno, već samo četiri. Mora paziti na pluća. U dresu koji si je sam kupio često ga se može vidjeti na ulicama Vodnjana. On je sportaš koji trči za najveću vrijednost - život. I nema sponzora. 'Uvijek ću trčati za sve svoje hrvatske branitelje, za sve invalide, za sve one ljude koji ne mogu trčati. Ja im svojim primjerom mogu pomoći da osjete sportski duh.', objašnjava. Iduća liječnička kontrola mu je za šest mjeseci. Ne zamara se time pretjerano, kaže. Bit će kako mu je suđeno. Dotad će nastaviti trčati. Kad se umori, sjedne u svoje malo svetište. Sobu prepunu trofeja.