Kamera HRT-a na krovu Hrvatskoga zagorja

Zima i vjetar ne mogu zaustviti planinarske pustolove i zaljubljenike prirode. No prava je avantura popeti se od samog podnožja Ivanščice do vrha planinskim stazicama, po dubokom snijegu te se nakon prave Odiseje odmoriti uz vatru i kuhani grah u planinarskom domu. 

Mirni snježni vrhovi dragi oku, očaraju svakoga tko se makar i pogledom uputi prema njima. No, desetak najupornijih odlučilo je reći ne toplim domovima i subotnje jutro iskoristiti za osvajanje - zagorske Himalaje. Bazni je kamp u podnožju, u Prigorcu. Tu je pala odluka kojom stazom do vrha.

Nekoliko je staza na izbor -  nešto lakši su, no duži Mrzljak i Prekrižje. Po Konju i Pioniru uspon je zahtjevniji. Za one najekstremnije je prava Struja. No mi po - Pioniru.  Dva kilometra je uspona, staza iscrpljujuća.  Nanosi snijega i do sedamdesetak centimetara. Dubok snijeg, vjetar  i strme litice izazov su i za iskusne. Za početnike izniman napor.

Pedalj, po pedalj pa evo i nas na krovu Hrvatskoga zagorja, na 1061 metru nadmorske visine. Pogled sa vrha je dojmljiv. Sve izgleda nestvarno, prava snježna bajka. Mnogi se s vrha vraćaju široka osmjeha.

Najugodniji odmor na vrhu je uz toplu peć u planinarskom domu. U predahu razmjenjuju se iskustva, nadoknađuju izgubljene kalorije. Grah je najbolja hrana na Ivanščici, treba probati. Za obiteljski ugođaj zadužena je obitelj Geček.

Naći se na Ivanščici, krovu Hrvatskoga zagorja, popularnoj zagorskoj Himalaji, u ovo doba godine, posebna je draž. Ispod vas nižu se snijegom zaogrnuta zagorska sela, gradovi. Dolje metež, a ovdje - mir Božji.