Čitajte biografsku fikciju

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas preporučuje biografsku fikciju slavnog ruskog skladatelja i pijanista Dmitrija Šoštakovića.

Julian Barnes - Buka vremena

Julian Barnes jedan je od najcijenjenijih suvremenih engleskih pisaca, redovito prevođen na hrvatski. Za svoj roman 'Osjećaj kraja' dobio je prestižnu nagradu Booker, dok su tri ranija romana 'Flaubertova papiga', 'Engleska, Engleska' i 'Arthur i George' bila u najužem izboru za istu nagradu. Pod pseudonimom je pisao krimiće. Radio je kao leksikograf na Oksfordskom rječniku engleskog jezika, potom kao književni kritičar i pisac. Osim Bookera nagrađen je brojnim uglednim nagradama, poput Shakespearove i proglašen vitezom francuskog Reda umjetnosti i književnosti.

Barnes ne želi napisati biografiju slavnog ruskog skladatelja Šoštakoviča, jer takve već postoje i služile su mu kao izvor, već priču o odnosu umjetnosti i vlasti, umjetnosti i ideologije, umjetnosti i umjetnika. Roman 'Buka vremena' po žanru je biografska fikcija. Šoštakovič je intrigantna umjetnička figura jer nikada nije bio disident, nije emigrirao niti imao tragičnu sudbinu, uvijek je bio nekakav argument sovjetskog režima prema Zapadu, no njegova glazba sadrži upravo zvukove, šumove, buku 20. stoljeća. Prikazan je kroz put od slave do nemilosti i natrag, do slave koja je u međuvremenu izgubila smisao. Barnes prepliće povijest i imaginaciju; zaključuje kako strašnija od bolne povijesti može biti jedino sudbina pojedinca u njenom vrtlogu. Njegov je Šostakovič suočen sa Staljinom, ali i s vlastitom savješću, koja radi glazbe i građanskog oportunizma štošta mora podnijeti i prihvatiti. Roman započinje scenom u kojoj jedan čovjek u strahu stoji pred liftom i čeka da se otvore vrata koja ga vode u nepoznato - bio je prekrhak za odupiranje, a njegova glazba proglašena premalo melodičnom.

Roman je fragmentaran, sveden na niz epizoda, vezanih uz dva ključna događaja u skladateljevu životu. Prvi s početka 1936, kada je u Pravdi izašao članak pod naslovom 'Kaos umjesto glazbe', u kojem je na surov način likvidirana Šostakovičeva opera 'Lady Macbeth Mcenskoga okruga', a on proglašen neprijateljem socijalizma. Drugi se događaj zbiva trinaest godina kasnije, kada ga Staljin rehabilitira i šalje u SAD, na čelu službene delegacije na Kongresu za mir u svijetu u New Yorku gdje je primoran čitati govor u kojem optužuje svog idola Stravinskog. Članak iz Pravde je navodno napisao sam Staljin. Nakon toga je opera zabranjena, a godinama se nisu izvodila ni druga Šostakovičeva djela. Po novinama se o njemu govorilo kao o narodnom neprijatelju, ispitivali su ga na tajnoj policiji, ali nikad ga nisu uhitili, no njegov je život proveden u strahu. Put u Ameriku, prilika da izađe izvan svoga okruženja, iznimno je ponižavajući. Pred dolazak delegacije, Igor Stravinski našao se među onima koji su trebali dočekati umjetnika i njegovu pratnju, no to je odbio, obrazlažući kako se tome protive njegova etička i estetska načela. Tragika je upravo u tome što su ta dva skladatelja glazbeno i estetski bliski. Julian Barnes varira poznate detalje iz Šoštakovičeva životopisa, stvarajući novu, uzbudljivu i lijepo ispričanu priču  o genijalnoj glazbi pod teretom života i ideologije. Ukazuje na najsramotnije Šoštakovićeve trenutke, ali nema sumnje u njegove simpatije i razumijevanje kompromisa koja je činio kako bi zaštitio svoju glazbu.

Franjo Janeš - Tunel na kraju svjetla

Riječ je o trileru, njegova inicijalna situacija je smrt jednog gimnazijalca, pronađenog u podnožju novozagrebačkog nebodera. Dječakovi prijatelji kreću putem vlastite istrage, ne vjerujući kako je riječ o samoubojstvu, istrage koja će se preklopiti s onom o nestaloj djevojci i odvijati paralelno s poslovično traljavom policijskom, odrađen je u žanrovskom smislu besprijekorno. Druga je razina romana priča općenito o  današnjim tinejdžerima, koji osim svojih tipičnih hormonalnih ludovanja i identitetskih traženja, odrastaju u svijetu kakav su im ostavili njihovi roditelji i kakav su im dodatno zakomplicirale zamke novih tehnologija. 

Mijenjajući vrlo uvjerljive pripovjedne perspektive, omogućuje čitatelju uvid u život, navike, svjetonazore, probleme i dileme probranog uzorka zagrebačkih gimnazijalaca. I to je zastrašujući, dramatičan i šokantan dio romana, s jakom socijalnokritičkom notom koja se raspliće po raznim miljeima, institucijama, noćnim klubovima i virtualnoj stvarnosti. Svatko od maloljetnih pripovjedača ima svoj jasno naznačen obiteljski background čija različitost određuje njihov svjetonazor čak i ako se tome opiru.