Majstor od korita

Rijetki su ljudi koji njeguju tradiciju izrade predmeta kojih danas više nema u upotrebi. Drvena korita danas služe uglavnom za ukras, ali izraditi ih mogu samo pravi majstori.

Nekad pravo bogatstvo, danas zamijenjeno jeftinom plastikom. Riječ je o koritu, drvenom predmetu kojim se  koristilo svako domaćinstvo. U Podturnu, naselju uz Muru, posjetili smo Ivana Zrnu - majstora koji od zaborava spašava stoljetnu tradiciju.  U maloj radionici, svojevrsni muzej korita - tu je haranjsko, 'pratje', dječje, krušno. Ima tu 'krnjički', lopata, 'puljki'. Vrbovo deblo novi je izazov. U tom poslu treba prava muška ruka i dobar alat.

Čim se drvo poruši, treba ga obraditi, kaže majstor Ivek. I sve na ruku. Nešto je alata prikupio, najviše naslijedio.  Posao nije lagan. Treba tisuće puta zamahnuti rukom, proliti mnogo znoja.  Haranjsko korito nekad je bilo statusni simbol, pravo bogatstvo.  Budući da se do materijala teško dolazilo, pri izradi se i te kako pazilo na iskoristivost debla. 

U Podturnu nije bilo domaćinstva u kojem se nije izrađivao neki predmet od drva. U slobodno vrijeme, Ivek izrađuje i podturenske maske, a i maketa mlina na Muri njegovo je djelo. A što se korita tiče, velika su poslužila i za zabavu. U njima su se vozili po rijeci i utrkivali u veslanju. Danas su to samo lijepa sjećanja, na koje je Ivek, inače metalac po struci, jako ponosan. Vjerno njeguje tradiciju izrade predmeta nestalih u vrtlogu modernog vremena.