Žena, majka, ribarica

Zaljubljenici u ribolov na Drveniku i u zimskim mjesecima svaki slobodni trenutak provode u ribolovu. Pa tako i gospođa Anka na svojoj barci..

Ankica Hadnadjev
stiže s priborom i ješkama, a muž Radoslav nestrpljivo čeka za kormilom njihove barke. Barke s kojom su nerazdvojni svih ovih 30 godina otkako su kupili zemljište na Drveniku Velikom. 'Sve što smo gradili ona je nosila, prenosila, radila je baš kao i ja.', ovako Ankica Hadnadjev opisuje svoju voljenu barku. Teta Anka odavno zna kako se za ribolov treba dobro obući. Istovremeno dok je relativno ugodno na suncu, bez vjetra i s četiri stupnja u zraku, Dubrovnik je zatrpan snijegom.

Više od 40 godina suprug Radoslav je i životni i ribolovni partner.: 'Ona je tri žene u jednoj. Prvo je ribar, drugo je majka, treće je žena, žena u pravom smislu riječi.' Nemaju obiteljske veze s Drvenikom Velikim, ovdje su završili slučajno , prvo je bio šator, pa baraka, pa lijepa kuća uz more. 'Ja kažem da je to bila sudbina. Došla sam kod prijatelja u posjetu jedne nedjelje i kako sam stala, rekla sam ovdje ću nešto kupiti jer sam se oduševila kako je otok bio tih, miran, nenaseljen, priroda netaknuta', prisjeća se. Cijeli radni vijek je provela u zdravstvu. Radila je na splitskoj Hitnoj pomoći, a najviše vremena kao viša medicinska sestra u ambulanti nekadašnje tvornice Jugoplastika koja je imala 12 tisuća zaposlenika. Anka i Rade imaju mnoštvo zanimljivih priča o svom ribarenju oko Drvenika. Bilo je čak i padanja u more usred zime. Ovoga puta izlazak na mul prolazi bez problema. Teta Anka ima i nasljednika – unuka Luku i s ponosom prepričava njegove prve ribarske korake.