Mogu li vrhunski sport i akademsko obrazovanje zajedno?

Mogu li mladi vrhunski sportaši uskladiti bavljenje sportom i školovanje do akademskog statusa. Treba li otići u inozemstvo ili se to može ostvariti i u Hrvatskoj. Jesu li pojedini sportovi specifični pa je teže uskladiti treninge i studij?

Mnogi naši mladi uspješni sportaši dobro znaju da u jednom trenutku moraju odlučiti hoće li se posvetiti sportskoj karijeri, a obrazovanje staviti u drugi plan ili odustati od ozbiljnije sportske karijere i školovati se. Zašto je tako? Koliko je važno visokoškolsko obrazovanje za  budućnost uspješnih sportaša u emisiji Dobro jutro, Hrvatska govorili su Gordan Kožulj, proslavljeni plivač i Melita Klindić, mama mladog skijaša Jana koji je od kolovoza prošle godine na studiju u Sjedinjenim Američkim Državama.


Postoji razlika između sportske i akademske stipendije. Dok su preduvjeti dobivanja akademske stipendije izvrstan akademsku uspjeh te odlični rezultati na prijemnim ispitima, dobivanje sportske stipendije ovisi o studentovom sportskom nivou. U obzir za dobivanje sportske stipendije ulaze svi sportaši neovisno o tome jesu li na profesionalnoj ili amaterskoj razini. Kada student dobije sportsku stipendiju, zauzvrat nastupa za svoje sveučilište na brojnim sportskim natjecanjima.

U SAD-u postoji oko 1350 fakulteta koji nude sportske stipendije. Jednogodišnji trošak studiranja kreće se od 20 000 - 40 000$, ovisno o fakultetu. Imati punu (stopostotnu) stipendiju znači imati pokrivene sve troškove studiranja. I uz punu stipendiju postoje troškovi koje student snosi sam - nepokriveni troškovi.
To dobro zna i 27-godišnji Zagrepčanin Filip Stanić koji košarku trenira od sedme godine. Odmah je spoznao da je to njegov sport. Kada je završio Treću gimnaziju u Zagrebu, trebao je odlučiti: posvetiti se košarci ili obrazovanju. No Filip je znao da želi oboje i da to može dobiti samo u SAD-u: 'Tamo je sve podređeno pojedincu i njegovu uspjehu. Profesori i treneri rade zajedno da učenik koji je i sportaš odrađuje sve svoje obaveze kako u učionici tako i na terenu.' S 18 godina odlučio jenapustiti Hrvatsku i otići u Ameriku. Zbog svojih košarkaških vještina, uspio je dobiti i stipendiju za svih 5 godina koje je ondje proveo. Studirao je i trenirao košarku i priznaje da nije bilo lako. Dani su mu, kaže, ondje uistinu bili popunjeni, ali uz dobro organiziran i prilagođen sportski i obrazovni sustav, te mnogo volje i ljubavi s njegove strane - uspio je oboje uskladiti. Diplomirao je i profesionalno se košarkom nastavio baviti u Slovačkoj. Nakon nekog vremena odlučio je okrenuti novu stranicu u životu. Vratio se u Hrvatsku i osnovao tvrtku, ali i dalje ostao u košarci. Tako sada već tri godine pomaže našim mladim, uspješnim sportašima da dobiju stipendiju za Ameriku i da tako ne moraju birati: sport ili obrazovanje.
Budući da mnogim roditeljima nije lako pustiti svoje dijete da ode tako daleko od kuće, dobro je znati da ondje ipak neće biti osuđeno samo na sebe. Smještaj svima osigurava škola. Uglavnom su to kampusi. Do sada je uz Filipovu pomoć 15 - ak naših mladih sportaša uspjelo pronaći i dobiti odgovarajuću  stipendiju. Sa svima njima je u kontaku, podupire ih i veseli se svakom njihovu uspjehu.  A njihovi roditelji javljaju mu se i zahvaljuju - jer, u konačnici, kada vide da im je dijete sretno, sretni su i oni.