Paraolimpijke Helena i Anđela - inspiracija svima

Helena Dretar Karić iz Varaždina i Anđela Mužinić iz Srinjina pokraj Splita mogu nam svima biti inspiracija. Iako su osobe s invaliditetom, to ih nije omelo u nizanju sportskih uspjeha u stolnom tenisu, zbog kojeg su postale i prijateljice. Prema izboru Hrvatskog paraolimpijskog odbora proglašene su najuspješnijom ekipom u 2016. godini.

Kad su u rujnu prošle godine osvojile veličanstvenu srebrnu medalju u ekipnom finalu na Paraolimpijskim igrama u Brazilu, stolnotenisačice Helena i Anđela bile su najsretnije na svijetu. Odličje, za koje je bilo potrebno toliko odricanja, napokon se sjajilo u njihovim rukama. Dodatno priznanje stiglo je od hrvatskih sportskih novinara, koji su ih potkraj 2016. proglasili najboljom ekipom. Za njih bio je to još veći uspjeh od onog u Riju. 'Novinari su promijenili mišljenja o našem sportu. Vidjeli su koliko ulažemo i da nismo nimalo drukčiji od bilo kojih drugih sportaša. To je stvarno jedno veliko priznanje. Možda je veće samo to priznanje novinara nego ta nagrada za nas. Mi smo bile oduševljene, sretne. Daješ sve od sebe i sad ti se napokon sve to i priznalo', kaže Anđela. 

Njihovo je prijateljstvo počelo u Varaždinskim toplicama i nastavilo se uz nizanje stolnoteniskih uspjeha. 'Sport je dio mog života, uz njega sam se izgradila kao osoba. Ne znam gdje bih sad bila da se nisam počela baviti sportom', objašnjava Anđela. Slično razmišlja i Helena: 'Sportašica sam cijeli život. Prije sam se bavila rukometom. Kada sam stradala nisam odmah počela igrati stolni tenis. Počela sam s plivanjem u Varaždinskim toplicama na rehabilitaciji. Slučajno sam upoznala sportaše koji su bili u reprezentaciji i igrali stolni tenis. Jednostavno sam i ja došla okušati se u tom sportu.'

Sport ih je spojio i tijekom godina postale su odlične prijateljice. Jedna drugu podržavaju, oslično se slažu. Toliko dobro, kaže Helena, da Anđelinog tatu gotovo smatra svojim: 'Svojeg tatu zovem tata, a gospodin Željko mi je čača. To je tako već godinama. Naši roditelji nas bodre na svim natjecanjima, Anđelin tata isto. Meni je on čača, eto, tako ga ja zovem'. Anđela ističe kako ima veliku potporu obitelji i da bez njih ne bi bila tu gdje.