Ljubav i posao idu zajedno

U malom istarskom gradiću Roču već se gotovo sto godina nalazi mlin za pšenicu. Već tri generacije naslijeđuje se unutar iste obitelji, a sadašnji vlasnici, i jedini zaposlenici, su bračni par Pauletić.

U braku su 49 godina, a jednako dugo su i radni kolege. Romantična priča, povezana s pljevom, i žitom. A sve je počelo još dvije generacije ranije.
'Mlin je počeo s radom 1930. i imao je diesel motor. Od 1937. mlin radi na električnu energiju i tako je do danas.', kaže Lucio Pauletić. Njegova supruga Neda kaže kako se na početku braka bojala da neće moći raditi ovako težak posao. No brzo je strah nestao. S osmijehom na licu svako jutro odlazi na posao. Kada su se njih vjenčali i preuzeli mlin, osuvremenili su ga. Podigli su kredit, i nabavili polovne, ali izdržljive strojeve. 'Kapacitet mlina je oko 400 kilograma na sat. Mi radimo po potrebi. Napunimo komoru brašna. Imamo li za jedan dan, dva ili za pet – to ovisi o tome koliko nam mušterija dođe.', objašnjava Lucio. 

Unatoč masovnoj prodaji brašna po supermarketima, imaju svoje kupce. 'Ima ih od Pule do Savudrije. Dolaze nam i Slovenci i Talijani, iz Trsta. Ima dosta njih koji su stalni klijenti.', kaže Neda. Žito kupuju isključivo u Istri. Proizvode tri vrste brašna. Crno, bijelo i integralno. Za sva tri se nađe mjesta i u njihovoj prehrani.
Najteži posao u mlinu je, kažu prenošenje vreća. Obzirom da je Lucio ušao u osmu desetljeće života, a Neda mu se približava, još uvijek su pri snazi. Što će biti s mlinom kada odu u mirovinu, neizvjesno je.