Mjesec dana u Nepalu - iskustvo za cijeli život

Iva Hižar i Sandro Gašpar studenti su pete godine medicine koji su prošle godine mjesec dana boravili u nepalskom glavnom gradu Katmanduu. Onamo su otputovali na studentsku praksu, a boravak u južnoj Aziji pamtit će cijelog života.

Da će studirati medicinu, Iva je znala odmalena, dok je Sandro to shvatio tijekom srednje škole. Prošlog ljeta zajedno su otišli u Nepal kako bi proširili znanje o djelatnosti čija je glavna misija spašavanje ljudskih života. Sandro je bio na radiološkom, a Iva na pedijatrijskom odjelu bolnice. S njima su bili i tamošnji studenti medicine. 'Oni nemaju magnetske rezonance kakve mi imamo ovdje. Nemaju takve mogućnosti dijagnostike i moraju se bazirati na samoj kliničkoj slici i na samom iskustvu liječnika, a ne toliko na nalazima kao kod nas', objašnjava Iva.

U travnju i svibnju 2015. Nepal su pogodila dva velika potresa. Nanesena je golema šteta i izgubljeni mnogi životi. Milijuni ljudi ostali su bez doma, a unatoč vladinim obećanjima nije im pružena pomoć te i dalje žive u nehumanim uvjetima. Brojne humanitarne organizacije iz cijelog svijeta pomažu i djeluju u rješavanju problema. 'U Nepalu je bilo i lijepo i tužno i veselo i sretno. Cijeli spektar emocija je bio prisutan. Bez obzira na uvjete u kojima žive, na neki način su sretni i bili su jako pristupačni prema nama. Tako da se sve izmiješalo u toj priči', kaže Sandro. 'Prvi osjećaj je bio šok. Bila je večer, ništa se nije vidjelo. Sjeli smo u taksi koji se izgubio. Ništa nismo znali. Ulice su bile neasfaltirane, sve je bilo puno pasa lutalica. Malo me bilo strah u početku', prisjeća se Iva. Većina zgrada nije obnovljena, mnogi još uvijek žive u šatorima ili poluruševinama, objašnjavaju.

Bili su smješteni u dječjem domu u kojem živi 60-tak djece bez roditelja ili pak oni čiji su roditelji presiromašni i ne mogu im plaćati školovanje. O ljudima koje su tamo sreli imaju samo riječi hvale. Ljudi su otvoreni, gostoljubivi i iznimno ljubazni prema strancima: 'Najčešće su me pitali odakle smo. Nisu znali gdje je Hrvatska. Ali na spomen Šukera znali su da imamo kockice na dresovima tako da je to bila nekakva poveznica', kaže Sandro. Ovo iskustvo ih je naučilo, ističu, da moraju biti zahvalni na svemu što imaju i kako su neki ljudi sretniji s mnogo manje. Za njih je Nepal nezaboravna epizoda koje će se uvijek sjećati. Kako i ne bi kad su tijekom ove azijske pustolovine upoznali novu kulturu i prijatelje te stekli nove medicinske spoznaje.