Batinovićevi susreti sa zvijezdama poput Iana Astburyja (The Cult)

Uoči gostovanja britanske grupe The Cult u Zagrebu na najljepšoj ljetnoj pozornici hrvatske metropole Ante Batinović ispričao je gledateljima emisije Dobro jutro, Hrvatska posebno zanimljivu priču iz serije susreta s najvećim zvijezdama glazbe, u ovom slučaju rocka. Riječ je o pjevaču i autoru grupe Ianu Astburyju. Bit će to jedna od najjačih koncerata godine, klasik heavy rocka s jednom ovako izuzetnom osobom kao što je Ian Astbury i gitarist Billy Duffy, najavio je.

Mnoge mlađe novinarske kolege i naročito kolegice znaju mi često reći komplimente glede moga umijeća pravljenja susreta i naročito backstage susreta s najvećim zvijezdama glazbe - od Placida Dominga. Rolling Stonesa, Paula McCartneyja, Johnnyja Casha Davida Bowieja, pa sve do Iana Astburyja iz grupe The Cult. I pri tome izraze želju da bi se i oni  susretali s istma i što pri tome trebaju činiti. Da jako vole putovati i biti s takvim zvijezdama, i ne samo zvijezdama nego ljudima koji su im mijenjali svjetonazore i kulturu općenito, objasnio je Batinović.

To je uvijek najteže pitanje jer većina misli kako je tu sve svjetlucavo, zvjezdano, zaboravljajući da većina od njih poput Stinga smatraju crveni tepih nužnim zlom ili uopće neprihvatljivom dijelom posla koji i nije posao nego najveća strast u životu. Stinga sam pitao u vezi toga, iako je iz intonaciji moga pitanja znao moj negativan stav koji se apsolutno poklapao s njegovim, pa mi je rekao: "Biti na crvenom tepihu, biti celebrity, to jenešto grozno. ja sam muzičar!" Pravi razgovori, intervjui vode se u intimi umjetnikove garderobe ili sličnih interijera. Ali do te situacije ne dolazi se tako jednostavno, a zna biti i veoma gadnih problema.

Zagreb RockFest - Prophets Of Rage, House Of Pain i The Cult na Šalati

Primjerice, moj prvi pravi pokušaj dolaska do Iana  Astburyja u Muenchenu 2006. bila je prava katastrofa! Koncert je otkazan jer je hitna odvezla jednog od članova benda, a i nama je na povratku pukla guma na autu i jedva smo ostali živi. Tri godine kasnije ukazuje se nova prilika, u Lisabonu.  S logističke strane katastrofa a s druge pravi hollywoodski kraj! Na aerodromu u Frankfurtu trebali smo presjedati, ali portugalska je kompanija počela štrajk. Sutradan ujturo, kao u filmu, umjesto u Lisabon prebačeni smo nekim avionom u Porto, ali tad se tek horror pojačao. jer je avion sletio u podne, četiri sata prije intervjua a Porto je udaljen od Lisabona 300 kilometara koje je trebalo preći nekakvim autobusom a trebalo se i ubaciti u taj magični autobus koji nas je doveo na aerodrom u Lisabonu. Sva sreča što je aerodrom u Lisabonu skoro u centru grada, pa smo snimatelj i ia sa svom opremom došli u dvoranu točno u 16 i onda nas je menadžer grupe čudno gledao što to mi radimo sa svom prtljagoom na mjestu intervjua s Ianom Astburyijem.

No i on je čuo za štrajk i rekao da pričekamo u restoranu, da ide po iana. A ništa, sjeli smo i čekali i u neko doba dođe neki tip koji meni liči na uskrslog Jima Morrisona iz Doorsa i velim sebi a zalutao tip, šta sad.  Nisam znao da je Ian, dragi moj Ian pustio bradu ovako kao ja, ali crnu. Počeli smo razgovor ali mu se interijer nije baš svidio pa je predložio da odemo u njegovu raskošnu garderobu i sad nastaje hollywoodski happy end. Izuzetan je sugovornik, razgovarali smo o svemu, i o ženama koje je uvijek smatrao muzama. Nakon razgovora malo smo i boksali. Znali smo da su zabranili snimanje koncerta, ali dopustio nam je da snimimo probu, koju nitko ne da snimati! Poput Stinga, ni Ian ne drži do crvenog tepiha, ispričao je Batinović.

Drage mlade kolege i kolegice, nisu susreti i intervjui i druženja s velikim zvijezdama uvijek bez teškog stresa, iza svakog od tih intervjua stoje godine rada. Prvi od tri ntervjua s Davidom Bowiejem prošlo je sedam godina pressica i sličnoga, prije nego sam s njim sjeo u četiri oka i ozbiljno porazgaovarao, poručio je Ante.