Televizija možda negativnije utječe na spremnost za školu siromašne djece

Liječnici često upozoravaju roditelje male djece da ograniče njihovo vrijeme pred televizorima zbog toga što to može utjecati na učenje i razvoj govornih vještina a sada američko istraživanje sugerira da je utjecaj televizije na spremanje za školu možda još i jači kod siromašnije djece.

Znanstvenici su proučavali 807 djece u dobi od pet do šest godina. Na početku vrtića procijenili su njihove sposobnosti računanja, prepoznavanja slova i razdvajanja predmeta po uzorku i obliku. Također su proučavali podatke koje su roditelji dali o tome koliko dnevno djeca provedu pred televizorima ili drugim ekranima.

Kod djece iz bogatih obitelji nije bilo veze između vremena pred televizorima i rezultata na testovima. Više vremena pred televizorima bilo je povezano s blagim padom rezultata testiranja za djecu iz obitelji s prosječnim godišnjim prihodima što u SAD-u znači 74.000 dolara za četveročlanu obitelj. Djeca iz siromašnih obitelji (godišnji prihod od 21.200 dolara za četveročlanu obitelj) imala su bitno lošije rezultate što su dulje sjedila pred televizorima.

Previše vremena pred televizorima, više od dva sata dnevno, negativno je povezano s razvojem matematičkih vještina i izvršnih funkcija koje su potrebne za realiziranje postavljenih ciljeva uključujući inhibiciju, pažnju, radnu memoriju i kognitivnu fleksibilnost, kaže voditelj istraživanja Andrew Ribner, psiholog sa sveučilišta New York.

Prošle je godine Američka akademija za pedijatriju preporučila da se djeci u predškolskoj dobi ograniči vrijeme pred televizorima na najviše sat vremena dnevno. U preporukama 2001. dva sata dnevno bila je gornja granica. Pri tom se roditelje savjetuje da gledaju s djecom samo najkvalitetnije programe. Ribner kaže kako se razlika između bogate i siromašne djece možda može objasniti i programima koje gledaju.

Djeca obuhvaćena istraživanjem gledala su prosječno 2,2 sata dnevno televiziju. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics.